tag:blogger.com,1999:blog-86869141855234902262024-03-19T09:46:54.911+01:00nije više Film na dankontakt: magister.umetnosti@gmail.comFilm na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.comBlogger2687125tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-3529611821977810342024-03-19T09:00:00.001+01:002024-03-19T09:00:00.249+01:00Horia<p> kritika objavljena na XXZ</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbdMyDCHwBFFZoJYbQdfrCNn75JLxGVMAhd0gMiXxdZl7XtQkWgxnuKbecU-pFQxnawMhqusi9VbyqUYcYGB1X28hhPY_wSoKaH1sHN3qjG61w_D6-PfCs5ir07HXSpSNbvHMiWCf2s-qyukv0M32mtsoBNpowqmU2qBHX56tveS7DWreMkMdYQkhXdLQ/s2500/horia.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1406" data-original-width="2500" height="360" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbdMyDCHwBFFZoJYbQdfrCNn75JLxGVMAhd0gMiXxdZl7XtQkWgxnuKbecU-pFQxnawMhqusi9VbyqUYcYGB1X28hhPY_wSoKaH1sHN3qjG61w_D6-PfCs5ir07HXSpSNbvHMiWCf2s-qyukv0M32mtsoBNpowqmU2qBHX56tveS7DWreMkMdYQkhXdLQ/w640-h360/horia.jpg" width="640" /></a></div><br /><p></p><p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;"><br /></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">2023.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">scenario i režija: Ana-Maria Comanescu</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">uloge: Vladimir Teca, Angelina Pavel, Liviu
Cheloiu, Daniela Nane, Mihaela Velicu, Relu Balkan, Robert Onofrei</span></p>
<p align="left" class="western" lang="sr-Latn" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<br />
</p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">U poslednjih 20-ak godina, rumunski film je
izuzetno prisutan (a posledično i nagrađivan) po filmskim
festivalima. S druge strane, ti nagrađivani filmovi (u stručnim i
kritičarskim krugovima) eminentnih autora u domaćim bioskopima
uglavnom prolaze porazno. Razlog za to zapravo nije teško naći:
rumunski „festivalski“ filmovi po pravilu su sumorne drame u
kojima se pojedinac sukobljava sa sistemom, najčešće na svoju
štetu, ali po pravilu bez izbora, što domaćoj publici željnoj
zabave i eskapizma nikako ne leži.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Sada kada smo utvrdili da rumunska repertoarska
publika ne želi prigrliti domaće festivalske filmove čak i kada su
oni nagrađivani, probajmo obrnuti stvari i postaviti kontra-pitanje.
Dakle, ima li na evropskom (i, što da ne, globalnom) festivalskom
„cirkusu“ mesta za filmove koji dolaze iz Rumunije, a ne bave se
teškim svakodnevnim životom? Ili, mogu li se u slučaju rumunskog
filma dve krajnosti festivalskog i repertoarskog pristupa pomiriti?</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Sudeći po filmu Horia koji kao svoj
dugometražni debi potpisuje Ana-Maria Comanescu, odgovor bi bio:
jedva. U smislu festivala, film je zaigrao na Black Nights u Tallinnu
(u sekciji Just Film namenjenoj pre svega omladini), te u Beogradu na
Festu. U slučaju potonjeg, od toga verovatno ne bi bilo ništa da u
pitanju nije manjinska srpska koprodukcija. A što se tiče plasmana
na domaćim blagajnama, rezultati su i dalje nepoznati.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">U pitanju je, dakle, omladinski film koji u
središte zbivanja postavlja dvoje tinejdžera. Naslovni junak (Teca)
je osamnaestogodišnji, pomalo smotani devac kojeg je sramota
eskapada koje njegov otac (Cheloiu), inače motorista željan dobrog
provoda, izvodi pred ženama i devojkama još otkako je Horijina
majka umrla. Umesto toga, Horia gaji romantične ideje o devojci koju
je upoznao prethodnog leta u svom selu, a koja živi na drugom kraju
zemlje, u Cluju. Dok s očevim životnim savetima ima problema, naš
momčić nema nikakvih problema da prihvati poklon od njega,
restaurirani motocikl marke Mobra (ekvivalent Tomosa iz naše
kolektivne memorije, recimo) koji je ćale vozio kad je bio momak.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Upravo će očev poklon Horia upotrebiti kako bi
pošao u Cluj i iznenadio svoju voljenu, ali će sam i neiskusan brzo
upasti u nevolje, kao kad mu, recimo, devojčica na spavanju ukrade
mobilni telefon, a njen otac i brat još i otmu i bace ruksak pod
pretnjom batinama jednom kad ih stigne i konfrontira na skeli preko
reke. Devojčica imena Stela (Pavel) će mu se pridružiti na putu i
pritom se pokazati kao pomalo hirovita i impulsivna, ali zapravo
dosta snalažljivija u realnom svetu od naivnog i povučenog Horije.
Njih dvoje će zajedno imati avanturu života u kojoj će sami, često
bez ičega, morati da se snalaze sa zgodama i, češće, nezgodama na
koje će na putu naletati, pritom se učeći jedno od drugog i
rastući jedno s drugim, sve dok ne spoznaju svet kakav on zapravo
jeste ili kakav bi mogao biti.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">U pitanju je, dakle, kombinacija žanrova filma
ceste, omladinskog avanturističkog filma i tople dramedije o
odrastanju, što bi u rukama veštog i inspirisanog reditelja, moralo
da „radi kao podmazano“. U određenim segmentima, to je zaista
slučaj, recimo po pitanju autentičnih lokacija koje retko viđamo
na filmu, a koje uključuju i impozantne planinske puteve koje smo do
sada po pravilu mogli da vidimo samo u dokumentarnim emisijama o
suludim inženjerskim projektima ili u emisijama o automobilizmu.
Fotografija Tudora Mircee je na tom planu zaista impresivna,
atraktivna, ali ne po cenu da postane „razglednica“.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Solidna je i gluma celog ansambla, a naročito
među-igra centralnog dvojca naturščika, premda su oni tu dosta
ograničeni scenariom koji je prošao kroz nekoliko radionica, pa
stoga deluje „trenirano-naivno“ i pomalo artificijelno, makar u
smislu pretpostavke kakvi su današnji tinejdžeri. Opet, autorica
Ana-Maria Comanescu ima vrlo dobar osećaj za tajming, ili puno
sreće, pa najduhovitije trenutke i preokrete tempira tamo gde treba
da trajanje filma od 108 minuta ne postane prenaporno u svojoj
relativnoj predvidljivosti.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Tu možda dolazimo do ključa zašto je Horia
tek solidan film, a ne više od toga. Naime, ideja da se
motociklistički izlet, pa čak i u romantične svrhe, upotrebi kao
metafora avanture, slobode i spoznaje života nije naročito nova.
Recimo, u Sloveniji smo nedavno imali film Riders Dominika Menceja
koji je na istoj premisi izgradio film koji je ipak nosio nešto više
težine. Ali veći problem od toga što Horia nije prvi film svoje
vrste je taj što ga zasigurno ne možemo zamisliti ni kao poslednji.</span></p><br /><p></p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-10664633342134815032024-03-17T09:00:00.001+01:002024-03-17T09:00:00.153+01:00A Film a Week - The Owner / Hozyan<p> previously published on Cineuropa</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi52k-YT-rUR3koFLSgl_79ZLLGy3dZY20j3bsOB-Ob_0P69yTWeDrjFilc6r_r97c6l2s-XjazCjuQApS_hlUQcaLthaj_Jh6XCNUPgN15K6nfpI9Cu57Toqww8puZq78YDWaTpvLw-HYH3Arta0Xp5-b41OTuV9XBWThudPxBMPw-lanrJ2QJWRdNsbc/s620/the%20owner.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="413" data-original-width="620" height="426" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi52k-YT-rUR3koFLSgl_79ZLLGy3dZY20j3bsOB-Ob_0P69yTWeDrjFilc6r_r97c6l2s-XjazCjuQApS_hlUQcaLthaj_Jh6XCNUPgN15K6nfpI9Cu57Toqww8puZq78YDWaTpvLw-HYH3Arta0Xp5-b41OTuV9XBWThudPxBMPw-lanrJ2QJWRdNsbc/w640-h426/the%20owner.jpg" width="640" /></a></div><br /><p></p><p class="western">
Over the course of the last decade, <b>Yury Bykov </b>has positioned
himself as something of a renaissance man in Russian independent
cinema. Beyond writing and directing a number of modestly budgeted,
genre-infused and socially charged films, he has also often acted,
edited and composed the music for them.</p>
<p class="western">His newest effort, <em>The Owner</em>, which had
been in production since 2020, finally premiered at last year’s
edition of the Geneva International Film Festival. Most recently, it
scooped the top prize at Belgrade International Film Festival FEST,
marking the helmer’s second time winning the Belgrade Victor award,
after the success o <em>The Fool </em>back in 2015.</p>
<p class="western">Once again, Bykov deals with an ordinary man who
gets entangled with corruption in the contemporary Russian provinces.
This time, our man is Ivan / Vanya Menshov (<b>Artyom Bystrov</b>,
star of <em>The Fool</em>), a modest car mechanic living a simple
life with his wife (<b>Klavdiya Korshunova</b>) and their two
children in a snowy provincial town. Their lives are about to be
changed when they witness a horrific car accident, after which Vanya
reacts promptly and bravely, saving the man involved from his burning
car.</p>
<p class="western">That man, however, is not an ordinary person, but
Dmitri / Dima Rodin (<b>Oleg Fomin</b>), the most powerful local FSB
(Federal Security Service) agent, and, as it turns out, the master of
business, life and death in the region. The two start spending more
and more time together, which initially turns out to be rather
beneficial for Vanya as he quickly rises in the ranks of the luxury
car dealership owner’s affairs. However, both Dima’s power in the
greater scheme of things and his gratitude have their limits, and so
does Vanya’s tolerance towards Dima’s shady and vengeful
character…</p>
<p class="western">Bykov once again creates a lean but powerful
political thriller powered by the lived-in performances of his
actors, who elevate their archetypal characters to a more life-like
plane. The visual style employed to portray the contrasts between
crumbling Soviet-era urban locations and the perks of the
nouveau-riche lifestyle, with hand-held camerawork that tends to get
shaky during the action sequences, is quite suitable. The same goes
for <b>Anna Krutiy</b>’s dynamic editing, which makes the film’s
two-hour runtime seem much shorter. Even Bykov’s writing has
improved from his previous efforts, and his penchant for preaching
through the mouths of his characters is kept at a bare minimum.</p>
<p class="western">On the other hand, it seems that Bykov is now more
critical of the system as a whole, as <em>The Owner </em>aims higher
than corrupt police officers (<em>The Major</em>), local officials
(<em>The Fool</em>), or tycoons who privatise the factories (<em>The
Factory</em>). Dima’s profession might be a clear hint at whom his
character is a stand-in for, while the repeating motif of grassroots
ecological protests being dispersed at his order may indicate what
Bykov represents.</p><p></p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-73521842045845836502024-03-16T09:00:00.001+01:002024-03-16T09:00:00.141+01:00A Film a Week - Enough for Now / Za danas toliko<p> previously published on Cineuropa</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgM-8SpCLky5haCqZEM1jQmtLbI7g-B4ljnGoqez6GLQ4-6yfpc14ez3iZNBnNeMumgMC9RhpUzPrudDYchgjY4diNCpvnBrx4gVQQ5m4cudmmZ2ff8w0zICtgxKusPO-ZQi0do6pXDGRkvXFxviuma3kXGgvIrvANipu1GKuYx3Mpj8eQDZFW9-jTxUuM/s620/enough%20for%20now.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="413" data-original-width="620" height="426" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgM-8SpCLky5haCqZEM1jQmtLbI7g-B4ljnGoqez6GLQ4-6yfpc14ez3iZNBnNeMumgMC9RhpUzPrudDYchgjY4diNCpvnBrx4gVQQ5m4cudmmZ2ff8w0zICtgxKusPO-ZQi0do6pXDGRkvXFxviuma3kXGgvIrvANipu1GKuYx3Mpj8eQDZFW9-jTxUuM/w640-h426/enough%20for%20now.jpg" width="640" /></a></div><br /><p></p><p class="western">
Just over four years ago, <b>Marko Đorđević </b>brought
innovations to Serbian cinema, both in terms of milieu and style,
with his debut feature <em>My Morning Laughter</em>. Set in and
around the city of Kragujevac in the central part of the country and
among ordinary people who were not lucky or unscrupulous enough to
move forward with their life, the film portrayed both the place and
its characters without romanticising them or adopting a condescending
attitude, espousing instead a particularly austere, naturalistic
style of predominantly long, static takes.</p>
<p class="western">On his new film, he reunites with most of his cast
and crew from that solo feature-length debut and returns to
Kragujevac and to the realm of “normal” people. The stakes are a
bit higher and the task seems a little harder, because <em>Enough for
Now </em>could be described as a film about “nothing.” However,
the film has won two awards at Belgrade International Film Festival
FEST, where it premiered, confirming Đorđević’s status as an
auteur to keep an eye on.</p>
<p class="western">The film’s silhouette of a plot unfolds over a
course of a couple of weeks in the early summer and revolves around a
family “clan” consisting of three siblings. Moca, our protagonist
(<b>Filip Đurić</b>, star of <em>My Morning Laughter</em>), is a
doctor at the local hospital and single father to a precious little
girl, Marta (newcomer <b>Miona Pejković</b>). They share the family
house with Moca’s sister, Višnja (<b>Ivana Vuković</b>, Đurić’s
main screen partner in Đorđević’s previous effort). The ritual
of baking their favourite dessert, the coco cubes, summons Moca’s
and Višnja’s brother, Vasa (<b>Nikola Rakočević</b>, star of
numerous Serbian films), who is trying to make it as an actor in
Belgrade.</p>
<p class="western">A string of low-intensity events unfolds. Their
childhood acting teacher has recently passed away and all three
appear at his commemoration at the local theatre. Moca takes time off
from work and tries to relax, but he also has to overcome his fear of
driving. His best friend’s daughter, Vanja (<b>Milica Jovović</b>),
is coming from Bosnia to take the entrance exam for studies in
Kragujevac, and the family decides to drive her back home afterwards
in order to visit her father, Duško (Croatian actor <b>Goran
Bogdan</b>). All the time, the family dynamic is overly playful, even
a little childish, signalling that there might be things unspoken
between them, if not outright secrets.</p>
<p class="western">The way Đorđević handles that “secret”
until the moment of its revelation can be rather frustrating, in
large part because it can be guessed at quite easily. He nevertheless
manages to turn his film into a cathartic experience by the end.
Đorđević relies extensively on his actors, their improvisation and
mutual chemistry — which does not always always go smoothly,
especially when more famous actors have to adapt to the rhythm
dictated by the leading duo.</p>
<p class="western">Style-wise, <em>Enough for Now </em>is definitely
breezier and more playful than Đorđević’s previous work, with
<b>Stefan Milosavljević</b>’s camerawork more fluid in capturing
the film’s summer tones, <b>Lara Bunčić</b>’s compellingly
cramped production design, and <b>Jelena Anđelković</b>’s
colourful costumes. The music in different shades of pop, written by
<b>Sofija Milutinović</b>, is also suitable, while one particular
scene, a car chase that essentially comes out of nowhere, turns out
to be a total delight and a perfect showcase for Đorđević’s
varied talent.</p><p></p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-17467592409874402702024-03-15T21:00:00.001+01:002024-03-15T21:00:00.133+01:00Shoshana<p> kritika objavljena u dodatku Objektiv dnevnog lista Pobjeda</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjlzYHKW2di5jdEMKW-R_rFBx2b0Yw9sM7Jwp4rjefxOhvRo_Hk4gKyuBm_ChkUseeB2-Vo_SJJ6L8zB1xnX_1BjwhFDy6DzdANa3ec9pHUB0D8xavvA8dZL816OGqa3iZivbL-gWiO1btt-G2Y_IfJvIv9IK8beM8tF8BKuiSh6RkpSbTyxZsomNWOk8M/s1428/shoshana.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1428" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjlzYHKW2di5jdEMKW-R_rFBx2b0Yw9sM7Jwp4rjefxOhvRo_Hk4gKyuBm_ChkUseeB2-Vo_SJJ6L8zB1xnX_1BjwhFDy6DzdANa3ec9pHUB0D8xavvA8dZL816OGqa3iZivbL-gWiO1btt-G2Y_IfJvIv9IK8beM8tF8BKuiSh6RkpSbTyxZsomNWOk8M/w448-h640/shoshana.jpg" width="448" /></a></div><br /><p></p><p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Istorija sukoba u Palestini, odnosno Izraelu ne
datira od „juče“, čak ni od uspostavljanja države, ili država,
na tom nekadašnjem kolonijalnom, odnosno imperijalnom prostoru.
Nikada, pa ni sada, tu nemamo samo dve strane odvojene nepomirljivim
razlikama i, kao, neku treću da tu sudi i presuđuje, već
komplikovanu situaciju s brojnim političkim frakcijama. Između
svega toga uvek imamo neke ljude.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Film Shoshana produktivnog i pouzdanog
britanskog sineaste Majkla Vinterbotoma, upravo pogledan u
gala-programu Festa, vodi nas na to trusno područje u vreme
britanske uprave („Mandata“) u Palestini između dva svetska
rata. Naslovna junakinja, novinarka i spisateljica Šošana Borohof
(Irina Staršenbaum, viđena u filmu Leto Kirila Serebrenikova) vodi
nas kroz komplikovanu političku (i ljubavnu) priču u brzo rastućem
gradu Tel Avivu kasnih 30-ih godina prošlog veka u funkciji
naratorke i naše fokalne tačke.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Kao kći jednog od prvih naseljenika i
predvodnika umerene, socijalističke struje cionizma, Šošana
podržava liberalnu frakciju koja se zalaže za političko rešenje u
dogovoru sa britanskim strukturama koje upravljaju zemljom. Zbog toga
joj nije mrsko da stupi u vezu s jednim o više pozicioniranih
britanskih policajaca stacioniranih u Tel Avivu, Tomom Vilkinom
(Daglas But) koji takođe želi da sagleda situaciju kako bi se u
budućnosti pronašlo održivo rešenje. Šošanina politička opcija
nije jedina moguća jer u cionističkom pokretu postoji i
ekstremistička struja predvođena pesnikom Avrahamom Šternom (Auri
Albi) koja ne preza ni od terorističkih metoda. Isto tako, Vilkinom
racionalni pristup nije jedina opcija za Britance, naročito kada mu
za nadređenog dođe tvrdokorni oficir Džefri Morton (Hari Meling)
koji je svoje surove metode već ispraksovao na Arapima u pojasu
Gaze. Ono što sledi je politička i ljubavna priča ispresecana
ustancima, bombaškim napadima i atentatima u kojoj se svim likovima,
glavnim i sporednim, postavlja pitanje na čijoj strani jesu i na
čijoj će biti ako situacija eskalira.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Nije ovo prvi Vinterbotomov odlazak u istorijsku
tematiku, iako je do sada preferirao priče iz pop-kulturne istorije
u odnosu na onu političku, niti mu je to prvi „izlet“ na
teritoriju upravo ovog sukoba o kojem je već snimio dokumentarac
Eleven Days in May (2022). Pouzdan kakav jeste, mada je imao i
promašaje, Vinterbotom se trudi da sagleda situaciju iz više
strana, da je objasni neutralnom posmatraču i da ne sudi, iako
zasigurno ima svoj stav.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Sama priča prepuna je teške faktografije, a
inflatorna naracija je često praćena inventivnim intervencijama u
kojima se reditelj poigrava s formatima starih žurnala. Ljubavna
priča ostaje u senci one političke, ali makar glumačka postava ima
onaj šarm filmskih zvezda starog kova, pa nam drži pažnju. Na
kraju, Shoshana možda nije vrhunski spoj političkog trilera, akcije
i ljubavne drame, ali je prilično solidan i siguran.</span></p><br /><p></p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-31418178302675531792024-03-14T09:00:00.001+01:002024-03-14T09:00:00.144+01:00The Empire / L'empire<p> kritika objavljena u dodatku Objektiv dnevnog lista Pobjeda</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiXqwWn0IzCFAZibTVR8ovq3_PoxXYyOrbROdQIbPx_fxVe00NcJrOO42az7tiWzXXjoK8J19oICY9yFdBWc1iq8C3RoyoWQDIJ-THszya5Oft-gbHeILLifBD0a0tRjvO2j-GML3hBmxjX-GApYZoGJd7sU6miD3pdP0Ga0sTtMY9yC9eJvPDDExbuBsc/s1362/the%20empire.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1362" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiXqwWn0IzCFAZibTVR8ovq3_PoxXYyOrbROdQIbPx_fxVe00NcJrOO42az7tiWzXXjoK8J19oICY9yFdBWc1iq8C3RoyoWQDIJ-THszya5Oft-gbHeILLifBD0a0tRjvO2j-GML3hBmxjX-GApYZoGJd7sU6miD3pdP0Ga0sTtMY9yC9eJvPDDExbuBsc/w470-h640/the%20empire.jpg" width="470" /></a></div><br /><p></p><p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Neke nagrade nije lako objasniti, poput
ovogodišnjeg Srebrnog medveda Brunu Dimonu za film The Empire. Očito
se neko dobro našalio na naš račun baš kao što se nekada
ozbiljni francuski autor poslednjih desetak godina isto tako
intenzivno zeza s filmovima koji znaju tu i tamo biti zabavni, ali je
jasno da ih radi prevashodno za sebe. Srećom po nas, mogli smo da se
ubrzo nakon premijere i nagrade uverimo kakav je film – na
beogradskom Festu.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">The Empire je smešten u Dimonov dobro poznati
milje čudaka sa severne, normandijske obale Francuske, milje kojim
se autor već bavio u serijama Little Quinquin i Coincoin, kao i u
filmu Slack Bay. Tu možemo čuti naizgled besmislene dijaloge,
sresti komično nesposobne policajce koji zapravo ne služe ničemu,
te preživeti oluje koje podižu i kovitlaju kojekakve komade
sitnijeg i krupnijeg smeća.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Svega toga će biti i u The Empire, ali biće tu
i još nečeg zanimljivog čime se Dimon već bavio u seriji Coincoin
između dva toma mjuzikla o Jovanki Orleanki, Jeanette i Jeanne. Reč
je, dakako, o vanzemaljcima, a koji su ovde podeljeni u dve rase
(pritom obe koriste ljudska tela i izgledaju kao ljudi) koje se
sukobljavaju baš na Zemlji.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Jedni se zovu Nule i figuriraju kao demoni.
Njihov matični brod na svom vrhu nosi Versaj, imaju kralja s
kompleksom grandioznosti (Fabris Lušini), a u selu ih predvodi vitez
Džoni (naturščik Brendon Flig) kome se nedavno priključila
nesigurna, ljubomorna, ali zato koketna šegrtkinja (Lina Kudri).
Nule imaju i tajno oružje, Mladenca, zapravo Džonijevog sina kojeg
mu je rodila ljudska žena.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Drugi su, pak, Jedinice koje figuriraju kao
anđeli. Brojčano su nadjačani, ali njihova kraljica koja govori
unatraške ih uverava da ustraju. Vojsku u selu predvodi Džejn
(Anamarija Vartolomei, viđena u filmu The Happening), a njen šegrt
je kao tiganj ograničeni Rudi (isto naturščik Žilijen Manije
kojeg je Dimon već otkrio u Jeanne). Ali oni imaju svetlosne mačeve
i ne libe se da ih upotrebe, dok na vrhu njihovog broda stoji
katedrala.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Stvari se, pak, mogu ubrzo promeniti kada
„vitezovi“ na Zemlji počnu da slušaju svoja ljudska tela, pa
se, uz mržnju i neprijateljstvo, javi i čista karnalna privlačnost
između Džonija i Džejn...</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Jasno nam je, dakle, da pred sobom pre imamo
jednu dražesnu budalaštinu koja potiče od internih zezalica,
negoli ikakav Dimonov ozbiljan pokušaj da ukrsti priču iz Zone
Sumraka ili neke od duplih epizoda The X-Files sa sredine serije s
elementima Star Wars serijala, filmova Žaka Tatija i „slepstik“
komedijom nemih filmova. Nije to samo po sebi loše, dapače, s
vremena na vreme je čak urnebesno zabavno, i pritom je sve
realizovano s nemalom količinom čvrstog uverenja, od Dimona naniže
po ekipi. Opet, stvar je u tome da nam reditelj na ovom mestu ne
donosi ništa posebno novo za svoje standarde, pa čak ni ništa
posebno dobro. </span>
</p><br /><p></p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-82354286214024240132024-03-12T09:00:00.001+01:002024-03-12T09:00:00.242+01:00The Successor / Le successeur<p> kritika objavljena na XXZ</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhiHhvbyfwUQxjqRxwNQcHUScDoR-LUlV2pziJV6aL4TK_n94pYw02InGc-JCyZ31cr7dx2Iid-5QCIpkA7rJP6v-WJ96Tdur5T6WJI3qH02JkczztY33b_SWn-wHvn2GqKuU7_eZenHxi1BdZYB97CQIkQrh0eXuS9DWx8qhI6fgUKFyPSC4ByK4_d-dc/s1552/the%20successor.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1552" data-original-width="1030" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhiHhvbyfwUQxjqRxwNQcHUScDoR-LUlV2pziJV6aL4TK_n94pYw02InGc-JCyZ31cr7dx2Iid-5QCIpkA7rJP6v-WJ96Tdur5T6WJI3qH02JkczztY33b_SWn-wHvn2GqKuU7_eZenHxi1BdZYB97CQIkQrh0eXuS9DWx8qhI6fgUKFyPSC4ByK4_d-dc/w424-h640/the%20successor.jpg" width="424" /></a></div><br /><p></p><p lang="sr-Latn" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;"><br /></p>
<p lang="sr-Latn" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">2023.</p>
<p lang="sr-Latn" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">režija:
Xavier Legrand</p>
<p lang="sr-Latn" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">scenario:
Xavier Legrand, Dominick Parenteu-Lebeuf (po romanu Alexandra
Postela)</p>
<p lang="sr-Latn" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">uloge:
Marc-André Grondin, Yves Jacques, Laetitia Isambert-Denis,
Anne-Élisabeth Bossé, Blandine Bury, Vincent Leclerc, Louise
Champagne, Mireille Nagar, Marie-France Lambert</p>
<p lang="sr-Latn" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;"><br />
</p>
<p lang="sr-Latn" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">Savet
u domenu filmskih tropa: kada se u austrijskom, belgijskom, a odskora
i kvebeškom filmu pojavi podrum, naročito zaključan, nije jasno
samo da se nešto u njemu krije, nego i šta se tačno tu krije.
Jedine varijacije mogu biti pol osobe, te je li ona živa ili mrtva.
Ovo može zvučati kao „spoiler“, ali...</p>
<p lang="sr-Latn" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">Podrum
će se pojaviti u (predominantno) kvebeškom filmu francuskog bivšeg
glumca, a sada obećavajućeg reditelja Xaviera Legranda (čiji je
dugometražni prvenac Custody iz 2017. godine vredno žnjeo nagrade
na domaćem terenu, kao i na internacionalnim festivalima), a koji
je, za dobru meru, nastao i u belgijskoj koprodukciji. Film je
premijerno prikazan u takmičarskoj selekciji festivala u San
Sebastianu prošle godine, a nama se ukazao u takmičarskoj
konkurenciji Festa.</p>
<p lang="sr-Latn" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">Naslovni
naslednik je zapravo Elias (Grondin), kvebeški modni dizajner koji
je uspeo u životu i postao kreativni direktor velike modne kuće u
Parizu. Njegovom inauguralnom modnom revijom, uz Legrandovu
demonstraciju hladne vizualne elegancije, i počinje film. Elias,
međutim, nema vremena da uživa u svom uspehu jer on dolazi sa
svojom cenom u vidu napada panike koje ovaj hladni, samoživi, lagano
blazirani i malo jače hipohondrični dizajner proživljava plašeći
se da je od svog otuđenog oca nasledio slabo srce. Kada primi poziv
iz rodnog Montreala i kada odgovornost ne uspe da prebaci na nekog
drugog (budući da je njegova majka otišla s njegovim stricem na
Floridu, šteta da Legrand nije poradio na tom „hamletovskom“
dramskom momentu), pitanje je vremena šta je sve neprijatno, uz
pomenutu potencijalnu srčanu manu, Elias nasledio od oca.</p>
<p lang="sr-Latn" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">Dok
se priprema da se razračuna sa zaostavštinom svog oca, materijalnom
i onom drugom, te dok se ne pojave ta famozna vrata od podruma,
Legrandov film funkcioniše kao vrlo dobra vožnja koja nas drži u
trilerskom limbu između napete psihološke drame i „deadpan“
crne komedije. Komični momenti naglašeni su i u gradivnom
materijalu za Eliasov lik, ali i u detaljima koji se ponavljaju u
formi verbalnog (kada različiti epizodni likovi hvale pogrebničku
firmu) ili čak fizičkog „slapsticka“ (recimo sa svežnjem
ključeva u kojem prvi nikad nije pravi). Druge stvari su tu igri, od
provincijalnih kompleksa koje protagonista nosi u sebi, pa do
pojavljivanja komšinice i očevog prijatelja (Jacques) koji su sa
njim imali prisniji odnos.</p>
<p lang="sr-Latn" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">Ali
jednom kada se vrata otvore i kada naš junak tamo pronađe šta već
pronađe, svaka logika koje su se Legrand i ko-scenarista mu (a možda
i pisac izvornog romana, vrag će ga znati) držali, ustupa mesto
onoj najprizemnijoj, kockarskoj. Zajedno s protagonistom koji se sve
više zapetljava u „misteriju“ svog oca i njegovih tajni, pa čini
nešto što ne može proći bez posledica, tim putem konstantnog
podizanja uloga i zanemarivanja elementarne konvencionalne logike ide
i Legrand. To ubrzo dovodi do toga da se gledalac zapita jesu li čak
i pređašnji komični momenti intencionalni, ili su, pak, produkt
pogrešne kalkulacije u smeru izgradnje vrlo mračnim tonovima
obojene drame.</p>
<p lang="sr-Latn" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">Pritom,
glumcima, naročito Grondinu, i tehničkim saradnicima svaka čast. U
slučaju prvog, on samo radi ono što mu se kaže s maksimumom
uverenja koje sam s materijalom može imati. Drugi, pak, poput
direktorke fotografije Nathalie Durand i kompozitora pulsirajuće
elektronske muzičke pratnje Sebastiana Akchotéa, pohvale zaslužuju
zbog svog prirodnog osećaja za elegantno, na šta reditelj pokušava
da se ukači. U čisto tehničkom i audio-vizuelnom smislu, to mu čak
i uspeva, pa The Successor u segmentima deluje kao prilično
elegantan film, ali na narativnom planu te elegancije nema ni u
tragovima i to je šteta.</p><br /><p></p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-34507455938901071852024-03-09T09:00:00.001+01:002024-03-09T09:00:00.243+01:00Sunday / Nedelja<p> kritika pročitana u emisiji Filmoskop na HR3</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEguHMOXzzFyk3FvgtYneljHnx71w_fhy-qkQmrJyJjXODu4PZU2BixVR_tMSANXvAV8_2siZqLO9Eprr09QKkMLjZsBftnTevXVJcuGqNsCHIwJBZoCir7SMF-qyYrkbOFHKblV92IHHN5TTv9aaIkZF1vp6LwoVPfupeQicjzoSETxiT4dsQzvNcMKNk4/s1416/nedelja.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1416" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEguHMOXzzFyk3FvgtYneljHnx71w_fhy-qkQmrJyJjXODu4PZU2BixVR_tMSANXvAV8_2siZqLO9Eprr09QKkMLjZsBftnTevXVJcuGqNsCHIwJBZoCir7SMF-qyYrkbOFHKblV92IHHN5TTv9aaIkZF1vp6LwoVPfupeQicjzoSETxiT4dsQzvNcMKNk4/w452-h640/nedelja.jpg" width="452" /></a></div><br /><p></p><p style="line-height: 200%; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">U Srbiji je
repertoarski film snažniji i izdašnije financiran nego u Hrvatskoj,
što za rezultat ima i daleko veću gledanost domaćih filmova i
filmolikih proizvoda. To ponekad zna ići do te mjere da srbijanski
repertoarski filmovi u Hrvatskoj prođu onako kako bi se očekivalo
od domaćeg repertoarskog naslova. Trendovi se u tome, doduše,
mijenjaju, a mode dolaze i prolaze. Nekada su dobro prolazile manje
ili više populističke komedije, nakon toga ekranizacije domaćih
književnih klasika sasvim nespremnih za „izvoz”, kasnije
sportske melodrame na temu povijesnih uspjeha jugoslavenskih
reprezentacija u pojedinim ekipnim sportovima. Nakon toga, imali smo
fenomen </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Južnog
vetra</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
koji je otvorio put za val gangsterskih i krimi-drama poput naslova
</span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Četiri
ruže</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">,
</span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Jedini
izlaz</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
i </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Lihvar</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">,
ili, pak, nešto artističkije intoniranog uratka </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Indigo
kristal</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">.
Taj val još nije uminuo, premda je prisutniji u domeni televizijskih
serija nego na filmu. Također, sve vrijeme se pod državnim
patronatom snimaju i političko-propagandni filmovi na temu
prošlosti, junaštva i stradanja srpskog naroda u XX. stoljeću,
premda oni ni kod domaće publike ne polučuju uspjehe u tolikoj
mjeri, ali zato dobivaju protekciju i „nagrade” u vidu
nacionalnih nominacija za Oscare. Najnoviji unosni trend su
romantizirane biografije muzičkih zvijezda (naročito onih
narodnjačkih) otpočete s filmom </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Toma</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
Dragana Bjelogrlića i Zorana Lisinca. Nakon njega je uslijedio
iznenađujući uspjeh dokumentarno-igranog hibrida </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>3211</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
Danila Bećkovića i Andrijane Stojković koji se bavio fenomenom
trap-folk zvijezde nadimka Rasta, te propast kod publike i kritike
filma </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Pokidan</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
Suzane Purković o životu i karijeri folk-pjevača i korisnika
opojnih droga Ace Lukasa. Neki od tih srbijanskih repertoarskih
naslova uspješno su prelazili granice drugih eksjugoslavenskih
zemalja, a najnoviji predstavnik tog vala je film </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Nedelja</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
na temu pokojnog folk-pjevača Džeja Ramadanovskog. Režirao ga je
Nemanja Ćeranić uz koredateljsku pomoć Miloša Radunovića, a
nakon više od 200.000 prodanih ulaznica u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni
i Hercegovini, počeo se prikazivati i u Hrvatskoj te Sloveniji.</span></span></p>
<p style="line-height: 200%; margin-bottom: 0cm;"><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">Da
bi se razumio inicijalni uspjeh Ćeranićevog i Radunovićevog filma
u matičnom okruženju, možda bi valjalo pokušati objasniti fenomen
Džeja Ramadanovskog. Ovaj pjevač turbo-folk hitova i unekoliko
šansonjerskih balada bio je prilično unikatna pojava na turbo-folk
sceni s prijelaza naizgled bezbrižnih 80-ih na ratne 90-te godine
prošlog stoljeća. Neobičnog fizičkog izgleda (omaleni, proćelavi
Rom), sklon hrabrim i kontrastnim odjevnim kombinacijama (od
trenirki, traper-jakni i tenisica ponekad začinjenim s maramom na
glavi u gusarskom stilu, pa do crnih odijela i šešira za seriozne
tonove), vizualno je svakako bio upadljiva pojava. Pjevački i u
nastupu razlikovao se od ostatka tipologije onovremenih narodnih
pjevača: nije skupljao „kilometražu” po vašarima, kafanama i
provincijalnim smotrama, nije fingirao starogradsku finoću niti
„world music” romski štih, nije bio kompletno produciran i
spakiran „sadržaj” kojem producenti i menadžeri kroje karijeru
od početka do kraja. Također, nije bio posve bez talenta i
kreativnosti kao mnogi od njegovih kolega koji su pukom srećom
postali zvijezde u doba kada je neukus pušten da se nekontrolirano
širi, ili se širio po zadatku kroz državne medije. Pjesme je
pjevao uspješno, neke čak i dobro, „s osjećajem”, a neke je i
sam pisao, premda nije bježao od suradnje s producentima i
menadžerima. Još jedna bitna stvar je i to da se radilo o
autohtonom urbanom fenomenu koji nema nikakve veze sa selom, produktu
Donjeg Dorćola, sirotinjske, etnički miješane enklave u centru
glavnog grada umiruće Jugoslavije. Pritom, Džejeva osobna životna
priča obiluje potencijalno filmičnim zanimljivostima, od odrastanja
u skupnom dvorištu sa širom familijom, preko učenja šibicarskog
„zanata” i boravka u odgojnom domu, do bavljenja relativno sitnim
kriminalom i bliskih odnosa s nekim karijernim gangsterima. O tome
pjevač nije šutio, već je otvoreno govorio u svojim javnim
nastupima. Kada je umro od srčanog udara 2020. u 57. godini života,
Džej se već bio povukao s javne scene, turbo-folk je nakon kratkog
izbivanja rehabilitiran i nastavio je transformacije kroz nove
inkarnacije, a pjevač koji je obilježio jednu njegovu epohu dobio
je status svojevrsnog kulturnog dobra: čak je sahranjen u Aleji
zaslužnih građana na beogradskom Novom Groblju, što je podatak
koji više govori o stanju svijesti u sadašnjoj Srbiji, a manje o
samom Ramadanovskom.</span></span></p>
<p style="line-height: 200%; margin-bottom: 0cm;"><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Nedelja</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
je zapravo inicijalno zamišljena kao tv-serija od strane
naručitelja, državne kompanije Telekom Srbije. Kao scenarist je
pozvan autor crnogorske serije </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Dojč
Caffe</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
Stefan Bošković, a pouzdani asistent režije na brojnim srbijanskim
filmovima i serijama Miloš Radunović angažiran je da režira
polovicu epizoda još prije nego što je napravio svoj samostalni
dugometražni filmski prvijenac. A taj prvijenac je ambiciozni, ali
ne i posve uspjeli politički pamflet </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Oluja</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
kojim pretendira ispričati tzv. „srpsku stranu priče” o
svršetku rata u Hrvatskoj, gdje se prilično proizvoljno i bez ritma
prepliće više linija radnje u različitim žanrovskim ključevima,
od obiteljske melodrame do ratne akcijade. Radunović je za redatelja
druge polovice serije o Ramadanovskom predložio Nemanju Ćeranića,
s kojim je surađivao na seriji </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Grupa</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">.
Kada je projekt dobio financiranje i na filmskom natječaju, Bošković
je napisao novu ruku scenarija specijalno za film, pa </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Nedelja</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">,
posebno pod Ćeranićevom stilizirano-žanrovskom redateljskom
palicom i zahvaljujući montaži Saše Karakaša Sikanića, djeluje
dosta bolje, čvršće i zaokruženije negoli slični projekti
premontiranih televizijskih serija. Žanrovski, </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Nedelja</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
bi se mogla opisati kao spoj već viđenih obrazaca drame o
odrastanju, priče o životu na margini, priče o uspjehu za koji su
potrebni i talent, i predani rad, i kreativnost, ali i dosta sreće,
te malo lakše „periodne” gangsterske drame, gdje se dotični
period vremena (u ovom slučaju, od kasnih 70-ih do ranih 90-ih)
također propituje, a ne koristi isključivo kao kulisa. </span></span>
</p>
<p style="line-height: 200%; margin-bottom: 0cm;"><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">Priča
je to romskom dječaku (u toj dobi Džeja igra Alen Selimi) iz
nestabilnog obiteljskog okruženja kojeg više privlači ulica od
škole. Kada mu se roditelji razvedu, a otac kod kojeg je ostao
izgubi želju da se bavi njime, Džej biva poslan u odgojni dom,
prije toga već skovavši prijateljstvo s trojicom kvartovskih
momaka, Mićom, Suljom i Zdravkom. Nakon nekoliko godina u domu, Džej
(sada već odrastao, pa ulogu preuzima pjevač i plesač Husein
Alijević Husa koji je čak u mladosti i nastupao s njim) vraća se
starom kvartu i starim navikama: šibicarenju, krađama po dojavama i
preprodavanju robe. Tek povremeno pjeva i sanja o lokalnoj visokoj,
plavokosoj ljepotici Nini (Maša Đorđević), dok se, kao „realnijoj
opciji”, udvara konobarici Nadi (Ana Pindović). I dalje se druži
sa Suljom (Stojša Oljačić) koji je postao zaštitar, Mićom
(Aleksej Bjelogrlić) koji „operira” u inozemstvu, i Zdravkom
(Stefan Vuković) kome su samo žene na pameti. No najznačajnija
osoba u Džejevom životu postaje njegov stariji bratić, lokalni
kriminalni bos Iso Lero zvani Džamba (Marko Janketić u ulozi
karijere). On će mu pružati „poslovne šanse”, štitit će ga i
u njegove se ime suprotstavljati čak i rasistički nastrojenoj
lokalnoj policiji. Džej, rođen kao gubitnik bez šansi, prolazi
kroz uspone i padove sve dok gotovo slučajno ne upozna autoricu
tekstova Marinu Tucaković (Milica Janevski) i aranžera Aleksandra
Radulovića Futu (Zlatan Vidović). Tada shvati da svojim talentom
može zaraditi više nego sitnim muljanjem, dok Džamba sve više
klizi u tjeskobu, ludilo i prema propasti (ovdje treba reći da je
Džamba i sam bio vrlo koloritan, atipičan i zapravo autohtoni
fenomen u ondašnjem beogradskom podzemlju: nepovezan s policijom i
državom, zaštitnik slabijih, dobrovoljni pravni savjetnik
siromašnijim robijašima, te pjesnik i kompozitor koji je svom
bratiću podario nekoliko pjesama). </span></span>
</p>
<p style="line-height: 200%; margin-bottom: 0cm;"> <span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Nedelja</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
kao film plijeni izvanrednom i inventivnom glumačkom podjelom
(Ćeranić je i inače sklon spajanju naturščika i profesionalaca,
što je demonstrirao i svojim prvijencem </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Lihvar</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">),
dosta uvjerljivim dizajnom, evokativnom fotografijom u stilu „lažnih
70-ih”, te nadahnutom montažom u kojoj se povremeno ubacuje
arhivski materijal i sažima se trajanje na podnošljivih dva i pol
sata. Podnošljivih zbog događajnosti, višeslojnosti i dinamike, a
svakako pomažu i jasni žanrovski ključevi te vidljivi hollywoodski
uzori. Također, sasvim je logično da u filmu koji se bavi Džejevom
mladošću, uglavnom prije aktivnog bavljenja glazbom, ima vrlo malo
njegove glazbe. Ipak, pitanje je koliko je Oliver Mandić, koji
dominira „soundtrackom” filma, odgovarajući izbor za
„soundtrack” duha vremena, budući da su Džejev Donji Dorćol i
Oliverov Gornji u to doba izgledali kao dva različita i uglavnom
nespojiva svijeta. Prisutni su problemi i na različitim nivoima
scenarija: na makro-nivou stječe se dojam da se kroz etape Džejevog
života samo protrčava, neki aspekti radnje kao da nemaju dublju
svrhu od prepričavanja nekih anegdota koje je ili Džej sam pričao
u TV nastupima ili su ih s filmskom ekipom podijelili Džejevi
cjeloživotni prijatelji Mića Sovtić i Zdravko; na mikro-nivou
dijaloga, pak, inzistira se na onovremenom dorćolskom
mikro-dijalektu koji ne priznaje meke suglasnike, i na kodiranom
slengu koji je „strani jezik” kako za scenarista Boškovića,
tako i za glumce s kojima nije rađeno dovoljno vokalnih treninga.
Opet, trik s relativno kasnim i naglim uvođenjem lika Džambe, koji
se nameće kao drugi najbitniji u filmu, pokazao se efektnim, a scena
njegove smrti izvedena je dosta upečatljivo, na tragu američkih
gangsterskih epopeja. Koincidencija pak te smrti s Džejevim prvim
solističkim koncertom na stadionu Tašmajdan, kojim se film i
zatvara, djeluje simbolički potentno. Istini za volju, to nije
istiniti slijed događaja, no autorima možemo priznati umjetničku
slobodu, ali isto tako i notirati da se radi o izbjegavanju
političkih konotacija. To je vjerojatno razlog i za
dekontekstualizaciju lika Džambe, te za prekidanje radnje filma
1991. godine, prije nego je Džej Ramadanovski postao zaštitno lice
ne samo turbo-folka, nego i drugih aspekata srbijanske politike
90-ih. Možemo se još i upitati zašto baš je baš pjesma </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Nedelja</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
izabrana za naslovnu u filmu, kada se ona tek kasnije ustoličila kao
paradigmatična za svog pjevača, a Džej je imao i pjesama koje su
bile više njegove, zapravo autorske. Opet, ne bi valjalo
cjepidlačiti, budući da je </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Nedelja</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">,
svim svojim nedostacima unatoč, popriličan uspjeh i osvježenje u
odnosu na šprance najčešće temeljno pročiščenih,
romantiziranih i zašećerenih </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>biopic</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
portreta glazbenih zvijezda i premontiranih televizijskih serija koje
trenutno vladaju srbijanskom repertoarskom kinematografijom.</span></span></p><br /><p></p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-37989818773375901462024-03-08T09:00:00.001+01:002024-03-08T09:00:00.252+01:00The Palace<p> kritika objavljena u dodatku Objektiv dnevnog lista Pobjeda</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEilUdIBeGnYqHHGo1F4cjaxn4zib3cIAE5U5r3jpSmRKPmF-yvf-LLhfPDTdYjwHohnLu3v9pfOzkhzeG7tX3x0KPuokoiVV0Dqt5yZA3ZpHpPcHPYuoMSJJLeaU8J2jQ_6759wB0AzhWq8YPzXUJTN6RS3gHs34Ip4XOWPkyMgsEIu3qVRDYVQqERAUfs/s1429/the%20palace.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1429" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEilUdIBeGnYqHHGo1F4cjaxn4zib3cIAE5U5r3jpSmRKPmF-yvf-LLhfPDTdYjwHohnLu3v9pfOzkhzeG7tX3x0KPuokoiVV0Dqt5yZA3ZpHpPcHPYuoMSJJLeaU8J2jQ_6759wB0AzhWq8YPzXUJTN6RS3gHs34Ip4XOWPkyMgsEIu3qVRDYVQqERAUfs/w448-h640/the%20palace.jpg" width="448" /></a></div><br /><p></p><p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Seća li se još neko više „milenijumskog
baga“, odnosno „milenijumske bube“, kako su termin kod nas
nespretno i bukvalno prevodili? To je bila ona panika od sloma svih
računarskih, ali ne nužno samo računarskih tehnologija kada sat
otkuca ponoć tog 31. decembra 1999. godine. Tupavo obrazloženje je
glasilo da su računari, kao tehnologija upravo XX veka, ostavljali
samo dve cifre za godinu, pa da će „reset“ na novi vek (i
milenijum!) biti fatalan makar po podatke poput bankovnih. Naravno,
nije se dogodilo ništa posebno, kao ni sa drugim, po pravilu još
glupljim, njavama za smak sveta s još bajkovitijim objašnjenjima
pre i posle toga.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">U najnovijem filmu Romana Polanskog The Palace
koji igra na beogradskom Festu spomenuta milenijumska panika je samo
pretekst, dok se poneke od njegovih biografskih crtica učitavaju u
razne druge teme filma kroz scenario koji je Polanski napisao skupa
sa svojim zemljakom, ispisnikom, starim saradnikom i prijateljem
Ježijem Skolimovskim i njegovom kreativnom partnerkom Evom
Pjaskovskom. Uostalom, Polanski taj običaj komentarisanja svoje
situacije i svojevrsnog „trolovanja“ ima još od filma Macbeth.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Elem, mesto radnje je naslovni hotel u
mondenskom skijalištu Gštat u Švajcarskoj, a vreme spomenuta
novogodišnja noć. Fokalna tačka filma je menadžer hotela Hansueli
(Oliver Masući) zadužen da zadovoljava želje, potrebe i prohteve
bogatih gostiju, dok komanduje osobljem. Sve vreme je ekstremno
profesionalan, diskretan i snalažljiv, što verovatno ne bi mogao da
nije sve vreme lagano „pod gasom“. A „najluđa noć“ pred
njima će se ispostaviti kao malo suviše „ludačka“ čak i za
standarde onoga na šta su on i osoblje navikli, za šta je odgovorna
živopisna galerija gostiju.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Tu su, za početak, plastični hirurg i njegova
dementna žena, kao i bivše pacijentkinje na kojima je njegov „rad“
popustio. Tu je i bivši porno-glumac, legenda svog posla. Dolazi
grupa vrlo smutnih Rusa s markiranim koferima koji hitno moraju u
sef, a očekuje se i poseta ruskog ambasadora, ali će jedan prilog s
ruske televizije možda promeniti njihove planove. Tu je francuska
grofica (Fani Ardan) opsednuta svojim psićem kojeg hrani kavijarom,
što može izazvati zdravstvene probleme kod nesrećne životinje.
Skoro stogodišnji teksaški milijarder (Džon Kliz) se sprema za
vrlo elaboriranu proslavu godišnjicu braka sa svojom suprugom koja
možda nije „magazinski“ ideal lepotice, ali je zato tri četvrt
veka mlađa od njega. Na kraju, tu bez najave dolazi i američki
bogataš novog kova Bil Kraš (Miki Rurk), narandžaste puti kao
Donald Tramp i sa žutom frizurom Borisa Džonsona, koji iščekuje
svog švajcarskog bankara da ga podmiti kako bi mu pomogao u šemi
bogaćenja na „bagu“ u ponoć, ali će se pre njega pojaviti
njegov vanbračni sin Vaclav iz Čeških Buđevica koji je verovatno
prodao sve što je imao kako bi svoju familiju doveo u Švajcarsku.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Jasno, reč je o mozaičkom filmu koji u sebi
spaja klasični holivudski „skrubol“, altmanovske mozaike, u
poslednje vreme popularne „eat the rich“ satire, centralnu liniju
radnje Andersonovog The Grand Budapest Hotela i „hotelske komedije“
od Plaza Suite, preko California Suite do Four Rooms. Takođe, jasno
je da, pored derivativnosti, najveća opasnost vreba od
neujednačenosti segmenata i pod-zapleta, što će se svakako
dogoditi, pa, ma koliki Polanski (nekad) bio majstor, The Palace
sigurno klizi ka raspadu.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Na stranu i „trolovanje“ i par očekivano
otrovnih referenci prema Trampu i Putinu, pa i inherentna neiskrenost
farsičnih satira ovog tipa (nisu filmski reditelji u hotele tog tipa
sigurno dolazili da rade, nego isključivo kao gosti). Na kraju, nije
toliko bitno ni to što Polanski zbog svoje reputacije više ne može
da privuče najveće zvezde (videti takođe i pod „Vudi Alen“),
niti da ujednači solidnu ekipu iza kamere (izdvajaju se fotografija
Pavela Edelmana i muzika Aleksandra Despla) sa naivnim i vidljivo
jeftinim CGI efektima.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Stvar je u tome da Polanski zapravo sve vreme
„priča masne viceve“, pa to zavisi i od samih viceva, a i od
toga kako ih on, ipak prestar za to, priča. Nađe se tu par
briljantnih momenata, dok ostali nisu ni smešni, ni intrigantni, ni
naročito dobro ispričani, toliko da se možemo zapitati koja im je
svrha, osim da Polanski privuče pažnju i izazove reakciju. Ali, ako
je za utehu, makar nije smrtno ozbiljan kao u svom prošlom filmu u
kojem je povlačio paralele između sebe, Emila Zole i kapetana
Alberta Drajfusa.</span></p><br /><p></p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-79303414212329949752024-03-07T09:00:00.001+01:002024-03-07T09:00:00.143+01:00One Life<p> kritika objavljena u dodatku Objektiv dnevnog lista Pobjeda</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiYkJ0fQagIxBUhOtnLIk8lLxo4TglwRY_3iDnYGUM3ZUb0rOSfwnvwRn-Q2NoiaFbEdHBMorCfpcGyuHdXu_GAilHlA9Xukp1QZNIpj2EDSoHZxGdG46hpsykfNZsap0MY8t0DGR2ZiKs5JAb6A1sV3H5a3cgqW6FJkuk9gLDd0ksY1FcXnXd7TVHpKmY/s1481/one%20life.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1481" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiYkJ0fQagIxBUhOtnLIk8lLxo4TglwRY_3iDnYGUM3ZUb0rOSfwnvwRn-Q2NoiaFbEdHBMorCfpcGyuHdXu_GAilHlA9Xukp1QZNIpj2EDSoHZxGdG46hpsykfNZsap0MY8t0DGR2ZiKs5JAb6A1sV3H5a3cgqW6FJkuk9gLDd0ksY1FcXnXd7TVHpKmY/w432-h640/one%20life.jpg" width="432" /></a></div><br /><p></p><p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Kažu: „Ako spasiš jednog čoveka, spasio si
svet“. Isto tako kažu da se na muci poznaju junaci, ali junaštvo
ne mora uzeti pojavni oblik Vuka Mandušića ili Malog Radojice.
Naprotiv, junačka dela su često diskretna manifestacija humanosti i
čovečnosti u vremenima kada nije lako ostati čovek.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Za Oskara Šindlera znamo zato što je Stiven
Spilberg snimio „oskarovski“ film o njegovom podvigu. Filmu,
doduše, neki zameraju da je suviše „oskarovski“ i
manipulativan, te da na taj način čini nepravdu tragediji
Holokausta preoblikujući je u priču o uspehu jednog agilnog
pojedinca, pritom biznismena.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Ali, koliko nas je čulo priču o „britanskom
Šindleru“ Nikolasu „Nikiju“ Vintonu koji je od sigurne smrti u
koncentracionim logorima spasio 669 ljudi, odnosno dece, iz
Čehoslovačke pred sam rat i na početku istog? Ništa zato, jer će
nam tu priču ispričati britanski veteran televizijske režije
Džejms Hoz u svom bioskopskom prvencu One Life. Film možda nema
„oskarovske“ ambicije, ali je zato primer blago konzervativne
britanske diskretnosti i pristojnosti u kinematografiji.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Starog Vintona (jedan i jedini Entoni Hopkins,
čak i fizički sličan portretiranom subjektu) upoznajemo krajem
80-ih. Njegova žena Grete (Lena Olin, solidna) mu nalaže da očisti
svoj radni kabinet kako bi u njega mogla da se useli njihova kći s
bebom. Sentimentalan kakav je, Vinton je godinama skupljao
dokumentaciju o svojim poslovnim i humanitarnim aktivnostima. Nečega
o toga može da se reši s lakoćom, ali jedna smeđa aktovka i spis
u njoj mu ipak previše znače...</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">To radnju filma šalje u seriju „flešbekova“
u Vintonovu mladost (igra ga Džoni Flin) između Londona i Praga. U
Prag odlazi da odmeni kolegu, tamo se upoznaje sa šeficom britanske
izbegličke organizacije Dorin (Romola Garai, vrlo dobra) i sa
„fikserom“ Trevorom, kao i s pomoćnicom na terenu Hanom. Videvši
stanje na terenu, dolazi na ideju da organizuje celu akciju vršeći
pritisak na britanske birokratske strukture, podužiću svest, vabeći
udomitelje, organizujući prevoz vozom i brodom i skupljajući
donacije.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Njegova majka Babet (Helena Bonam Karter u
modusu „dobre veštice“, blago ekscentrične, ali zato uporne
žene oštrog jezika i plemenitih namera) se, prirodno, boji za
bezbednost svog sina, naročito kako se nacisti približavaju Pragu,
ali shvata njegovu motivaciju, pošto je i sama nemačka
imigrantkinja koja je osetila britansko gostoprimstvo. Ona mu postaje
najverniji pomagač u koordiniranoj akciji.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Nazad u 80-ima, Niki želi da „udomi“ svoju
dokumentaciju i da ispriča priču, ne toliko o sebi, koliko o deci
koju je spasio, a s kojom je izgubio kontakt. Nakon nekoliko
peripetija, uspeva da dođe do istoričarke Beti Maksvel (švajcarska
glumica Marte Keler) i, preko njenog muža medijskog magnata Roberta
uspeva da dođe do gostovanja na televiziji, gde ga voditeljka Ester
Rencen u dva navrata spaja sa spasenom decom, danas odraslim ljudima,
zbog čega njegov podvig postaje deo opšteg znanja u Britaniji i
šire.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Reklo bi se, tipičan biografski film s radnjom
na dva vremenski odvojena koloseka spojenim standardnom dramaturškom
intervencijo. I zaista, scenario koji su napisali Lusinda Kokson i
Nik Drejk po knjizi Vintonove kćeri Barbare nije posebno inovativan.
Uostalom, nije to ni Hozova režija, ali je ona promišljena u
detaljima poput različitih kolor-shema za različita vremena i mesta
(30-te su tmurne, 80-te dosta toplije i veselije) i montažnih
sekvenci ubačenih tačno kad i gde treba da bi se unelo dinamike u
ustaljeni ritam.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Ima, doduše, i očekivanih intervencija radi
izvlačenja emocionalnog efekta iz ionako emocijama natopljene
ljudske priče, ali i filigranskih detalja, posebno u radu s glumcima
gde su Hopkins i Flin, međusobno ne naročito slični, usvojili
određene pokrete i elemente govorne sheme da bi mogli proći kao
isti čovek u različitim vremenima. Na kraju, One Life možda ne
spada u najbolje i najinventivnije filmove o Holokaustu i ljudskosti
u teškim vremenima, ali je svejedno sasvim dobar.</span></p><br /><p></p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-33302653715723509602024-03-04T09:00:00.001+01:002024-03-04T09:00:00.128+01:00The Book of Clarence<p> kritika objavljena na XXZ</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgcnLnUyI2KnT0KrPDMEZR5_votQYEP_GFyetxHSovMmvjOGtge065fqExz6Dudr_DJCPIiscXcN5bm5722wwx0AvaW43eS7FQnxfBgxRjQvG1pkSS1zFLYNou4C_pLZ-h0Rs7Dw30JVwDR_pFFgamy4uxiUb8RLMgdsyzjVqPPuy7SyTAZ6OvfzMLGTTA/s1500/the%20book%20of%20clarence.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1500" data-original-width="1013" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgcnLnUyI2KnT0KrPDMEZR5_votQYEP_GFyetxHSovMmvjOGtge065fqExz6Dudr_DJCPIiscXcN5bm5722wwx0AvaW43eS7FQnxfBgxRjQvG1pkSS1zFLYNou4C_pLZ-h0Rs7Dw30JVwDR_pFFgamy4uxiUb8RLMgdsyzjVqPPuy7SyTAZ6OvfzMLGTTA/w432-h640/the%20book%20of%20clarence.jpg" width="432" /></a></div><br /><p></p><p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;"><br /></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">2023.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">scenario i režija: Jeymes Samuel</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">uloge: LaKeith Stanfield, Omar Sy, Anna Diop, RJ
Cyler, David Oyelowo, Micheal Ward, Alfre Woodard, Teyana Taylor,
Marianne Jean-Baptiste, Brian Bovell, Eric Kofi Abrefa, James McAvoy,
Benedict Cumberbatch, Nicholas Pinnock, Babs Olusanmokun</span></p>
<p align="left" class="western" lang="sr-Latn" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<br />
</p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Možda bi se novi film Jeymesa Samuela, The Book
of Clarence, najbolje mogao opisati naslovom njegovog prethodnog,
odnosno prvenca, The Harder They Fall. Mada, i prvencu je naslov
odgovarao: u pitanju je bio već isproban koncept „revizionističkog
westerna“, s Afroamerikancima kao protagonistima i antagonistima na
tragu pretposlednja dva Tarantinova filma i Fuquine prerade
„spaghetti“-klasika Once Upon a Time in the West, pritom
preuzimajući prosede od potonjeg, a stil od autora originala, Sergia
Leonea, uz začin Sama Peckinpaha i opet Tarantina, te ga mešajući
s afroameričkom muzičkom baštinom do, a ponekad i preko granice
mjuzikla dok stil nije u potpunosti zasenio supstancu.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Sa The Book of Clarence opet imamo visok, još
viši let i još dublji pad, ali ovog puta sukus problema nije u
stilu, nego upravo u supstanci, odnosno tretmanu iste kroz ton. Opet
imamo i klasične žanrove kao ishodište, s time da se sada radi o
rimskim i biblijskim spektaklima, provučenim kroz filter satire kako
bi se prokomentarisala i Biblija, ali i savremena društvena pitanja.
Direktne reference na pojedinačne filmove su ovog puta ipak očitije,
što teoretski ne predstavlja problem, ali...</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Samuel film otvara trkom dvokolica (Ben Hur)
ulicama antičkog Jerusalima kojeg igra italijanski južni grad
Matera. Trkaju se, s jedne strane, Marija Magdalena (Taylor), a sa
druge naš protagonista Clarence (Stanfield) i njegov pomagač Elijah
(Cyler). Za ciničnog muljatora i dilera trave Clarencea, to je
prilika za laku lovu koju je on pozajmio od velikog „bossa“ i
zelenaša Jeddediaha Groznog (Abrefa) u čiju je sestru Variniju
(Diop) nesrećno zaljubljen. Naš dvojac upada u zasedu i gubi trku,
a Clarence ima mesec dana vremena da vrti dug, ili će ga Grozni
mučiti i ubiti.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">U tu svrhu, prvi plan mu je da se krsti kod
Jovana Krstitelja (Oyelowo) i pridruži Isusu (Pinnock) i apostolima
među kojima je i njegov brat blizanac Toma (opet Stanfield). Juda
Iskariot (Ward) pred njega postavlja zadatak da izvede neko čudo i
oslobodi robove-gladijatore u vlasništvu Ashera Mučitelja
(Olusanmokur), što mu delimično uspeva kada u borbi pobedi Barabu
Besmrtnog (Sy). Shvativši da ga Juda vuče za nos i da Isus zapravo
ne zna za njega, Clarence menja ploču i rešava da se predstavlja
kao mesija koji favorizuje znanje (i ateizam), usput izvodeći
prevarantske verzije Isusovih čuda kako bi skupio novac da spasi
svoju kožu koji će ipak potrošiti kako bi oslobodio ostatak robova
i možda poveo pobunu protiv Rimljana.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Sledi izdaja, prava čuda, konfrontacije s
centurionima i suđenje kod Pilata (McAvoy), nakon čega se čini da
Clarence počinje da veruje zapravo – u nešto. Ali, Jerusalimom
hoda i još jedan mesija, možda prljavi prosjak Benjamin koji, kada
se opere, liči na Isusa iz belačke imaginacije, što i ne treba da
čudi uzevši u obzir da ga igra jedan glumac slavan po svojoj
uglađenosti...</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Uticaji drugih filmova u ovom čitanju Biblije
kroz poglavlja koja su dalje rascepkana na skečeve – onaj s
devicom Marijom (Woodard) i stolarom Josipom (Bovell) odskače po
svojoj genijalnosti – nije teško prepoznati. Koncept trinaestog
(izbrisanog) apostola je preuzet od Kevina Smitha iz Dogme, razrađen
dalje kroz varijaciju na temu Monty Python filma Life of Brian, uz
„pretnju“ da sve skrene prema hip-hop varijanti mjuzikla Jesus
Christ Superstar. Poveznice sa savremenim vremenima i društvenim
kretanjima, pre svega američkim, ali i globalnim takođe su očite:
ugnjetavani, kolonizovani Judejci predstavljeni su kao crnci, dok se
beli Rimljani ponašaju kao predstavnici američkog, takođe
predominantno belačkog, represivnog aparata policije i sudstva.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">To sve savršeno funkcioniše, bar na neko
određeno vreme, i to na više nivoa. Prvo, vešto se poigravajući
poznatim literarnim, religijskim i filmskim klišeima, Samuel sjajno
komentariše i sadašnjost, ali i afroameričku prošlost prokazujući
nametanje hrišćanske vere kao jedno od oruđa kolonizacije,
porobljavanja i kasnije segregacije. Ta „dijagnoza“ je možda na
tragu „učenja“ Malcoma X, ali Samuel ne prepisuje njegovu
„terapiju“ sačinjenu od islamskih koncepata koji su jednako (ako
ne i više) restriktivni. Čini se, pak, da je Samuel više na liniji
sekularnog nacionalizma i revolucionarnih metoda Crnih Pantera,
doduše modernizovanih i manje nasilnih, a svakako verski
tolerantnih, možda čak i u skladu s „komunističkom“ prirodom
ranog Hrišćanstva. (Shaka King je tu paralelu povukao u Judas and
the Black Messiah, takođe s LaKeithom Stanfieldom u glavnoj ulozi.)
Važnije od ideologije, film savršeno funkcioniše glumački,
tehnički, stilski i u smislu ritma, i to u komično-satiričnom
ključu gde se kroz zezanje (koje ponekad može biti i promašeno)
poturaju neke ozbiljnije ideje, paralele i analogije.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">To, međutim, važi samo do jedne tačke kada
Samuel reši da napusti film koji je snimao i krene da snima jedan
sasvim novi i u potpuno drugom, ozbiljnom, čak sektaški-fanatičnom
ključu. Taj trenutak tačke bez povratka možemo locirati kada
Clarence zaista postane mesija, pa onda i vernik, i to skoro bez
ikakvog ironijskog odmaka, pa The Book of Clarence, umesto savremene
obrade Life of Brian iz afroameričke perspektive, postane tek
„obojeni“ Ben Hur ili, još gore, The Passion of Christ. Strm je
to pad i veliko razočaranje...</span></p><br /><p></p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-27222016083702697682024-03-02T09:25:00.001+01:002024-03-02T09:25:00.126+01:00Wonka<p> kritika pročitana u emisiji Filmoskop na HR3</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjyRuTOCxzHA5_o8o80kXlp_CAyeb6SJhQLj8LfYZCbKvzWoz1qw1QNskY2mrBy3FrhNS9cwVLtVmVmyMOH2HTwwZOpOrTmpc1xArvB2HWQrDilMDb4Y-6Y7vNonnKNtupUzB0GpT9ZJ8zGQql5ST0lnijh28Wjlzkvnu0O2nRqlX6cvCGbFKqDaEt4i4c/s1482/wonka.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1482" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjyRuTOCxzHA5_o8o80kXlp_CAyeb6SJhQLj8LfYZCbKvzWoz1qw1QNskY2mrBy3FrhNS9cwVLtVmVmyMOH2HTwwZOpOrTmpc1xArvB2HWQrDilMDb4Y-6Y7vNonnKNtupUzB0GpT9ZJ8zGQql5ST0lnijh28Wjlzkvnu0O2nRqlX6cvCGbFKqDaEt4i4c/w432-h640/wonka.jpg" width="432" /></a></div><br /><p></p><p style="line-height: 200%; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">Nije
nikakva novost tvrdnja da je suvremena filmska industrija u velikoj
mjeri ostala bez ideja, pa se nemilice „retuširaju” stariji
naslovi, ili im se „kaleme” nastavci i prednastavci. U
„najboljem” slučaju možemo se nadati ekranizaciji kakvog djela
iz medija koji nije film, jer je ulagačima važno da postoji
„fan-baza” koja će im povratiti ulaganje i osigurati zaradu. U
ekstremnom primjeru, imamo filmske univerzume i čak multiverzume
direktno preuzete iz stripova u kojima je teško pratiti film po film
jer se pojedinačni nastavci prožimaju s drugima, a svi skupa tvore
„sadržaj” ne mnogo različit od telenovele obojene vizualnim
efektima. Kako se i taj „balon” konačno ispuhuje, čini se da
velike produkcijske kuće konačno moraju pronaći novu „zlatnu
koku”, a originalnih ideja nema ili se smatraju rizičnima, onda
izbor pada na riznicu već postojećeg napisanog, snimljenog ili
animiranog materijala. Red je tako došao i na Willija Wonku,
mađioničara, pronalazača i proizvođača čokolade nastalog iz
pera pisca za djecu Roalda Dahla. Wonku su već u dvije sasvim
različite ekranizacije Dahlova dječjega romana odigrala dvojica
glumaca različitih senzibiliteta. Komičar s lagano živčanom
„personom” Gene Wilder je to učinio u prvoj ekranizaciji </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Willy
Wonka i tvornica čokolade</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
Mela Stuarta iz 1971. godine, dok je Johnny Depp u svom potpisnom
karikaturalnom izdanju to učinio u filmu </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Charlie
i tvornica čokolade</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
Tima Burtona iz 2005. godine. Današnja percepcija Wilderovog
ostvarenja varira od „zlatnog standarda” za spomenuti lik do
materijala za internet-humor, dok je Deppova u inače plodnoj
suradnji s Burtonom drugačija i osebujna, baš koliko je i Burtnovo
čitanje Dahla drugačije i osebujnije, dakle gotičkije,
karikaturalnije i ekscesnije, od Stuartovog.</span></span></p>
<p style="line-height: 200%; margin-bottom: 0cm;"><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">Razapeti
između ta dva tumačenja, a u „zanimljivim” vremenima današnjim,
našli su se producenti iz kompanije Warner, te kreativni tandem koji
sačinjavaju režiser Paul King i njegov koscenarist Simon Farnaby
kojima je povjeren zadatak novog čitanja Wonke, a slično vrijedi i
za glumca Timothéea Chalameta kojem je dodijeljena uloga
ekscentričnog genija čokolade. Klasičan „reboot” ne bi imao
previše smisla, budući da je Burtonov uradak još uvijek svjež u
sjećanju mnogih aktivnih filmofila, a i izvorni Dahlov roman bi
možda za današnje standarde bio smatran suviše mračnim. Nastavak
nikada nije snimljen, iako je napisan pod naslovom </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Charlie
i veliki stakleni lift</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">,
premda njegova još epizodičnija struktura nije toliko pogodna za
ekranizaciju. Nastavak bi se morao direktno oslanjati na jednu od
dvije prethodne verzije, od kojih je Stuartova zastarjela, a
Burtonova ne bi imala smisla bez Burtona ili Johnnyja Deppa čiji
status nije više „zvjezdan” kao što je bio u posljednjoj
deceniji prošlog stoljeća i u prvoj deceniji novog, a Chalamet
svakako ne bi mogao biti opcija za tumačenje uloge Willija Wonke.
Zato su kreatori pokušali s prednastavkom, „pričom o porijeklu”
svog junaka, prije nego što je postao proizvođač čokolade na
industrijskom nivou, i film jednostavno nazvali </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Wonka</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">.
Ako aradi dovoljno na kino-blagajnama, što je zbog pozicije
najočitijeg obiteljskog filmskog hita u blagdansko i postblagdansko
vrijeme i uspio, smiješe nam se nastavci, franšiza i „univerzum”
Willija Wonke s jednim od popularnijih (ili razvikanijih) glumaca
današnjice u glavnoj ulozi. Ali, je li </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Wonka</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">,
osim što je posve drugačiji od svojih prethodnika, dobar film?
Ukratko, ne baš.</span></span></p>
<p style="line-height: 200%; margin-bottom: 0cm;"><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">Rekosmo,
ovaj prednastavak bavi se mladošću Willija Wonke prije nego li je
stekao svoju tvornicu čokolade. Upoznajemo ga kao sirotana koji s
broda silazi sa samo 12 novčića u džepu i „šeširom punim
snova”, kako kaže uvodna pjesma. </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Wonka</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
je, naime, kao i dva prethodnika – mjuzikl, a dvije pjesme („Pure
Imagination” i „Oompa Loompa”) ponavljaju se i u ovom filmu.
Novčiće troši na potrepštine i zadovoljstvo, te dijeli
potrebitima ili čak gubi (što je slučaj s posljednjim novčićem),
pa se nađe u očajnoj situaciji da nema sredstava platiti
prenoćište. Kao takav postaje žrtva prevare: Bleacher (Tom Davis)
mami ga u skromno prenoćište gospođe Scrubbit (Olivia Colman) koja
mu čak daje odgodu plaćanja do sutradan. Uvjeren da će se već
nekako snaći u nepoznatom i neimenovanom metropolitanskom gradu
uzdajući se u svoje vještine i viziju stvaranja čarobne čokolade,
već sutradan će se susresti s gradskim čokoladnim kartelom. Njime
upravlja u prethodnim filmovima spomenuti, ali nikad prikazani
negativac Arthur Slugworth (televizijski glumac Paterson Joseph), a
pomažu mu još dvojica gradskih konditora. Kartel u šaci drži
potkupljivog šefa policije (Keegan-Micheal Key), a svoj trezor drži
u crkvi pod budnim okom jednako korumpiranog svećenika (Rowan
Atkinson) i njegovih „čokoholičnih monaha”. Zbog jedne noći
duga, Wonka će završiti na 10.000 dana u perionici u podrumu
prenoćišta s drugim prevarenim nesretnicima, ali će, srećom, moći
računati na njihovu pomoć, kao i na pomoć sirote djevojčice
Noodle (Calah Laine) koja također tamo obitava. To, međutim, nije
jedini njegov dug, budući da ga povremeno na ime duga posjećuje i
patuljak Lofty (Hugh Grant), preteča Oompa Loompa patuljaka iz
prethodnih filmova, koji mu povremeno uzima sve zalihe napravljene
čokolade. Mogu li se Willy i prijatelji izboriti protiv zlobnih
moćnika koji su skrojili pravila igre, kako u poslu, tako i u
životu?</span></span></p>
<p style="line-height: 200%; margin-bottom: 0cm;"> <span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">Možda
je zamišljeno da bi mladi Willy Wonka sa svojim čistim srcem bio
nekakav pandan Charlieju Bucketu iz knjige i prethodnih filmova, ali
ta je ideja nerazrađena. Stoga paralela postaje nategnuta i mora se
pojačati uvođenjem pravog dječjeg lika u vidu Noodle, koja postaje
Wonkin svojevrsni vodič kroz grad. Također, ne treba zaboraviti da
je Willy Wonka u Burtonovom čitanju već bio dobio sasvim drugačiju,
kompaktniju i „pomaknutiju” priču o porijeklu, ali ona bi,
zajedno s oba filma i izvornim romanom, u ova politički korektna
vremena bila cenzurirana i proglašena nepoćudnom. Danas se djeca i
mladi smatraju bezgrešnima, zločesti mogu biti jedino odrasli. Paul
King tu dogmu slijedi u svom filmu u kojem nema ni traga od Dahlove
ponekad bespoštedno stroge „edukacije”, odnosno odgoja djece i
njihovih roditelja gdje se inzistira na lijepim manirima, skromnosti
i poštenju, dok se podvlači da ima i onih koji nisu takvi. Namjesto
toga, King i Farnaby „kažnjavaju” zločeste odrasle, odapinjući
strelice ka kapitalizmu kao nepravednom okruženju u kojem anomalije
tog tipa postaju normalne. Film tako na kraju postaje čudna
kombinacija bajke, uvodnog, općenitog predavanja, mjuzikla s
nepamtljivim brojevima i ne naročito smislene akcije potpomognute
inflacijom računalnih vizualnih efekata. Pritom simbolički
potencijal dizajna mjesta i vremena nije nimalo iskorišten, solidnoj
scenografiji, kostimima i fotografiji unatoč. Naime, </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Wonka</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
dizajnom podsjeća na kontinentalnu Europu 30-ih godina prošlog
stoljeća (iako je film kompletno snimljen u Engleskoj), što ima
smisla kao poveznica s originalnim filmom koji je doista većim
djelom snimljen u Njemačkoj i Španjolskoj; vremenski je pak okvir
izabran kako bismo povezali Chalameta kao mladog Wonku s Wilderom kao
starim, čime bi Burtonovo čitanje (s pozadinskom pričom o Wonki
kao nesretnom sinu samohranog oca-zubara) definitivno bilo izbačeno
iz kanona. King, inače autor dva izuzetno cijenjena dječja filma o
medvjediću Paddingtonu, potpuno izbjegava bilo kakvu mračniju
konotaciju ili aluziju na nimalo bajkoviti period europske povijesti,
a njegovo „dopisivanje” Dahla djeluje kalkulantski naivno i stoga
lažno. Pritom ni Timothée Chalamet nije najsretniji izbor za
naslovnog junaka, budući da je, za početak, za ulogu prestar. Willy
Wonka je nominalno mladić, možda tinejdžer, ali se zapravo ponaša
naivnije od toga, kao kakav dječarac, a glumac je ipak u kasnim
20-im godinama i profilirao se na drugom tipu uloga. Naprosto,
Wonkina igrivost u njegovom tumačenju ne djeluje prirodno. Mlada
Calah Lane je simpatična kao djevojčica Noodle, ali nema mogućnosti
izdignuti lik zamišljen kao dramaturško pomagalo snagom samo svog
talenta. Olivia Colman je protraćena u naivno-komičnoj ulozi, a
Sally Field u naivno-dramskoj (igra Willijevu pokojnu majku u
„flashback” scenama); od Toma Davisa je iskorištena samo njegova
fizikalnost, a od Rowana Atkinsona samo facijalne ekspresije. Ugodno
je iznenadio Paterson Joseph kao sasvim funkcionalni negativac, dok
najbolje komične role ostvaruju Keegan-Michael Key i Hugh Grant;
potonji se nakon romantične okrenuo onoj „pravoj” komediji gdje
doživljava renesansu. </span></span>
</p>
<p style="line-height: 200%; margin-bottom: 0cm;"><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">Na
koncu, čini se da su zacrtani ciljevi ostvareni, te da je posao
obavljen, slabijim songovima, propuštenim pokušajima poantiranja i
nedosljednostima u radnji unatoč. Kako i zašto, to potpisniku ovih
redaka još uvijek nije jasno, budući da je film premalo igriv za
djecu, previše naivan za odrasle, budući da u velikoj mjeri odstupa
od Dahla i da čak i ne igra na kartu nostalgije prema Burtnovom
„gotičkom” čitanju istog. Filmovi su s franšiznim pristupom
postali sadržaj, ali </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Wonka</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
može poslužiti kao krunski dokaz da ni sadržaj više nije bitan.</span></span></p><br /><p></p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-80166899021500574842024-02-29T23:30:00.090+01:002024-03-03T09:25:58.339+01:00Lista - Februar 2024.<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjEV3E1swVAqNiR4Q1psFJ67oweuR2WigoMYmLuTlitjErf2nsRQelSY4p7s2doqDeFfnQmAmTbpHl4g7CdcB7WkBl9wvmlghF1i6-RF_NMNzHVzriwiPh4nLBITWMIhCQZ2HprE1UNMj4cr0MFpljzaZXRMl8WtWCrm9-llyyiK9bx73nybcJCamHm-0s/s906/lista.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="513" data-original-width="906" height="362" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjEV3E1swVAqNiR4Q1psFJ67oweuR2WigoMYmLuTlitjErf2nsRQelSY4p7s2doqDeFfnQmAmTbpHl4g7CdcB7WkBl9wvmlghF1i6-RF_NMNzHVzriwiPh4nLBITWMIhCQZ2HprE1UNMj4cr0MFpljzaZXRMl8WtWCrm9-llyyiK9bx73nybcJCamHm-0s/w640-h362/lista.jpg" width="640" /></a></div><br /><p></p><p>Ukupno pogledano: 37 (28 dugometražnih, 9 kratkometražnih)<br />Prvi put pogledano: 37 (28 dugometražnih, 9 kratkometražnih)<br />Najbolji utisak (prvi put pogledano): Close Your Eyes / Cerar los ojos<br />Najlošiji utisak: No Way Home</p><p><br /></p><p>*ponovno gledanje<br />**kratkometražni<br />***srednjemetražni<br />**(*)kratkometražni, ponovno gledanje</p><p>kritike objavljene na webu su aktivni linkovi</p><p>datum izvor Naslov na Engleskom / Originalni naslov (Reditelj, godina) - ocena/10</p><p>01.02. video Race for Glory: Audi vs. Lancia (Stefano Mordini, 2024) - 5/10<br />01.02. video <a href="https://www.pobjeda.me/clanak/green-border-mozaik-istina-o-izbjeglistvu">Green Border / Zielona granica</a> (Agnieszka Holland, 2023) - 8/10<br />01.02. video Opera Selecta (Lana Pavić, 2023) - 6/10<br />01.02. video Seaside Promenade / Obalno šetalište (Silvio Mirosničenko, 2023) - 6/10<br />02.02. video Brooklyn 45 (Ted Geoghegan, 2023) - 5/10<br />05.02. video <a href="https://www.xxzmagazin.com/zabavni-tres-i-providne-metafore">The Beekeeper</a> (David Ayer, 2024) - 6/10<br />07.02. kino <a href="https://cineuropa.org/en/newsdetail/456074/">Sweet Simona / Slatka Simona</a> (Igor Mirković, 2024) - 7/10<br />08.02. kino <a href="https://www.pobjeda.me/clanak/millers-girl-klimavi-miks-lolite-i-srijede-adams">Miller's Girl</a> (Jade Halley Bartlett, 2024) - 5/10<br />09.02. video Ship / Brod (Elvis Lenić, 2023) - 7/10<br />10.02. video <a href="https://radio.hrt.hr/slusaonica/filmoskop?epizoda=202402101300">Maestro </a>(Bradley Cooper, 2023) - 6/10<br />**11.02. video Aleph (Slobodan Tomić, 2023) - 6/10<br />**11.02. video Musical Socks / Glazbene čarapice (Ana Horvat, 2023) - 7/10<br />**11.02. video Her Dress for the Final / Haljina za finale (Martina Meštrović, 2023) - 8/10<br />**11.02. video Ma! Ljubav je boja! (Nikolina Žabčić, 2023) - 6/10<br />**11.02. video Family Portrait / Obiteljski portret (Lea Vidaković, 2023) - 6/10<br />**11.02. video Paradigme / Paradigma (Andrej Rehak, 2023) - 5/10<br />**11.02. video Blue Teddy Bear / Plavi medo (Marina Andree Škop, 2023) - 8/10<br />**11.02. video The Republic / Republika (Antonia Begušić, 2023) - 6/10<br />**11.02. video Y (Matea Kovač, 2023) - 7/10<br />12.02. video <a href="https://lupiga.com/filmovi/zatvori-oci-u-neka-normalnija-vremena-puknuo-bi-skandal-jer-ovaj-uradak-nije-filmska-vijest-godine">Close Your Eyes / Cerrar los ojos</a> (Victor Erice, 2023) - 9/10<br />13.02. video Night Swim (Bryce McGuire, 2024) - 4/10<br />14.02. video The Color Purple (Blitz Bazawule, 2023) - 4/10<br />15.02. video <a href="https://www.pobjeda.me/clanak/spremite-se-za-gomilu-pitanja-nakon-orion-and-the-dark">Orion and the Dark</a> (Sean Charmatz, 2024) - 8/10<br />15.02. video <a href="https://www.pobjeda.me/clanak/the-end-we-start-from-suvise-utisana-apokalipsa">The End We Start From</a> (Mahalia Belo, 2023) - 5/10<br />16.02. video Divinity (Eddie Alcaraz, 2023) - 7/10<br />17.02. video The Burial (Maggie Betts, 2023) - 7/10<br />18.02. video Inside the Yellow Cocoon Shell / Ben trong ken vang (Pham Thien An, 2023) - ?/10<br />20.02. video Restore Point / Bod obnovy (Robert Hloz, 2023) - 7/10<br />21.02. video The Iron Claw (Sean Durkin, 2023) - 8/10<br />22.02. kino <a href="https://www.pobjeda.me/clanak/bob-marley-one-love-neumjesno-zitije-rege-sveca">Bob Marley: One Love</a> (Reinaldo Marcus Green, 2024) - 3/10<br />24.02. kino <a href="https://radio.hrt.hr/slusaonica/filmoskop?epizoda=202402241300">Wonka </a>(Paul King, 2023) - 4/10<br />25.02. festival The Order of Time / L'ordine del tempo (Liliana Cavani, 2023) - 6/10<br />25.02. festival Snow Leopard / Xue bao (Pema Tseden, 2023) - 7/10<br />26.02. video <a href="https://www.xxzmagazin.com/visok-let-i-jos-dublji-pad">The Book of Clarence</a> (Jeymes Samuel, 2023) - 5/10<br />29.02. video <a href="https://www.pobjeda.me/clanak/cetvrtak-one-life-jak-portret-heroja-holokausta">One Life</a> (James Hawes, 2023) - 7/10<br />29.02. festival <a href="https://www.pobjeda.me/clanak/the-palace-farsa-od-satire">The Palace</a> (Roman Polanski, 2023) - 4/10<br />29.02. festival No Way Home (Yousaf Ali Khan, 2023) - 3/10</p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-38578089643192611162024-02-29T09:00:00.001+01:002024-02-29T09:00:00.138+01:00Bob Marley: One Love<p> kritika objavljena u dodatku Objektiv dnevnog lista Pobjeda</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEieeDnUjsqMrhRTTY29805UHBqR-NoixJNBbyuO3HQ4M2nhWhtbHRhz_vjmHEBJ9zSa6uNnl9tG8FY4lWtpBM9G3ib8xA9L_uBH-PEmqlcYucakkGkOzjOsSuJ94DNmiOKo73mfILw9GojNURrw4TWXZzxwdivOnPOEAUWelpcOiCZxi1Ri6t3mY_bQ2U4/s1920/bob%20marley%20one%20love.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1920" data-original-width="1296" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEieeDnUjsqMrhRTTY29805UHBqR-NoixJNBbyuO3HQ4M2nhWhtbHRhz_vjmHEBJ9zSa6uNnl9tG8FY4lWtpBM9G3ib8xA9L_uBH-PEmqlcYucakkGkOzjOsSuJ94DNmiOKo73mfILw9GojNURrw4TWXZzxwdivOnPOEAUWelpcOiCZxi1Ri6t3mY_bQ2U4/w432-h640/bob%20marley%20one%20love.jpg" width="432" /></a></div><br /><p></p><p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Za početak, jedan vic, čisto da se malo
opustimo... Pa ide ovako:</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Načula super-kul-urbana ekipa da će se baš
kod njih u bloku održati žurka kod Marlija. Ne znaju oni tog lika,
ali, kad ga već zovu Marli, makar mogu biti sigurni da će ekipa
biti kul, da će biti dobre muzike i verovatno nekog duvanja. Dođu
oni na mesto radnje, ispostavi se da je u pitanju prostor mesne
zajednice, unutra isključivo muško društvo sasvim drugog,
džiberskog profila, na jednom stolu plastične čaše, pivo u
dvolitrama i brlja u flašama koka-kole, dok sa zvučnika trešte
okoreli narodnjaci. Pitaju oni nekoga ko je slavljenik, i tip ih
uputi na neuglednog lika u plavom radničkom kombinezonu. Prilaze oni
liku, čestitaju mu, on im zahvaljuje, pita otkud oni tu, oni kažu
da su čuli da je žurka. Na kraju se jedan iz urbane ekipe, u ime
ostalih, odvaži i upita slavljenika: „Izvini, brate, a zašto tebe
zovu Marli?“, na šta mu tip odgovara: „Pa zato što sam limar!“</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Sad kad smo se malo relaksirali i nasmejali,
makar onako kiselo (priznajem, vic nije baš najsvežiji), da pređemo
na manje vedre teme. Naime, film Bob Marley: One Love, nikako nije
dobar, a nije čak ni osrednji. Zapravo, loš je, ali čak ne na onaj
način na koji se može u njemu uživati.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Reditelj Reinaldo Markus Grin nam s njim ne
servira ništa novo. Naprotiv, trend biografskih dokumentaraca o
muzičkim zvezdama je toliko sveprisutan u svetu da je zahvatio čak
i nesrećnu Srbiju, a nemali broj njih svojim kompleksnim
protagonistima prilazi na onaj temeljno pročišćen način da
finalni produkt često podseća na neko neumesno žitije svetaca.
Sasvim je moguće da se sa takvim pristupom producenti nadaju novim
„printovima“ kompilacija na nosačima zvuka i portreta na
majicama konfekcijskih marki čime bi se privukla nova baza fanova i
osigurala materijalna dobit svima.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">U tom smislu, Grinov film jako podseća na još
lošiju varijantu hagiografije Fredija Merkjurija Bohemian Rhapsody,
a mi možemo jedino požaliti da se reditelj nije možda malo više
ugledao na ipak malo hrabriji i slobodniji film Rocketman koji u
fokus stavlja Eltona Džona. Što je najgore, Grin nam u početku
daje lažnu nadu da One Love neće biti još jedan generički muzički
biopik, sa sve naivnim „origins story“ crticama kako su nastale
pojedine pesme, već da će pokušati da fenomenu portretirane
muzičke legende priđe iz više uglova.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Kada radnja filma počinje, godina je 1976, a
Bob Marli već ima status legende i uticajnog umetnika na Jamajci. U
zemlji, pak, besne politički neredi i sa njima povezani ratovi
naoružanih bandi, a miroljubivi rastafarijanci (čiji je Marli, je
li, najviđeniji predstavnik) po pravilu su na meti i jednima i
drugima. Marli (Kingsli Ben-Adir, verovatno najjača karika u filmu)
želi da iskoristi svoj uticaj i organizuje koncert na kojem će
ljudstvo pozvati na mir i jedinstvo, ali se dva dana pred isti dešava
napad na njegovo ograđeno (i od strane ljudi s automatskim puškama
čuvano) imanje u kojem on biva lakše, a njegova žena Rita (Lašana
Linč) i menadžer Don Tejlor (Entoni Velš) teže ranjeni.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">U raspletu scene saznajemo verovatno jedini
stvarno sočan komad trivije. Naime, Riti se metak na putu do mozga
zapleo u dredovima, što joj je verovatno spasilo život. Deluje
šašavo, čak suviše šašavo da bi moglo biti izmišljeno tek
tako.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Znajući da su im životi ugroženi, Rita i Bob
se nakratko razdvajaju, ona s decom odlazi kod njegove majke u
Ameriku, a on s bendom The Wailers u (pank-muzikom već „zaraženi“)
London kako bi radili na novoj ploči koja će biti revolucionarna.
Nakon nekoliko epizoda biografske trivije (poput Marlijevog
kratkotrajnog boravka u zatvoru zbog pušenja „gandže“ na javnom
mestu), žanr-scena poput „džemanja“ u studiju, dolaska novog
gitariste Džuniora Marvina koji voli džez, soul i rokenrol (i
govori u stihu) i rasprava sa vlasnikom izdavačke kuće (Majkl
Gandolfini) na liniji komercijalnog i autentičnog, te Ritinog
pridruživanja Marliju u Londonu, ploča Exodus je spremna. Sledi
turneja, trzavice, Marlijevo saznanje da je onaj urasli nokat koji
nikako ne prolazi u stvari pokazatelj atipičnog raka kože, povratak
na Jamajku i mirenje političkih rivala na koncertu.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Dobro, znači, nakon obećavajućeg početka,
film upada u sve moguće klišee i opšta mesta biografskog filma o
muzičarima, ali makar nas u svom kompaktnom formatu (100-ak minuta)
neće smarati s biografskim trivijalijama? Pa, upravo suprotno, ali
one će biti podvaljene u gomilu relativno kratkih „flešbekova“
u kojima ćemo saznati kako su se Bob i Rita upoznali, kako se on,
preko nje, zainteresovao za rastafarijanstvo, kako ga je propovednik
prozvao glasnikom (čime se objašnjava njegov propovednički nastup
i prema publici i prema članovima benda), kako ima fantaziju kako ga
Hajle Selasije lično uzima na konja i spasava od požara (koji je
možda sam izazvao), a tu će se podvaliti i jedna presna laž kako
Bob nije poznavao svog oca, Engleza i belca, koji, navodno, nije hteo
da ima ništa sa sinom svoje crne ljubavnice. Dok će kratkoća
trajanja tih „intervencija“ u prvo vreme biti relativno
podnošljiva, inflacija u broju uz potpuno odsustvo stila odneće
prevagu do kraja filma.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Naravno, kao glavnog krivca za jednu ovakvu
mutljavinu možemo označiti reditelja Grina koji možda nije tikva
bez korena (nakon pregršt kratkih filmova i dva dugometražna
uratka, njegov prošli film King Richard doneo je Vilu Smitu Oskara
za glavnu mušku ulogu, uz još pet nominacija za zlatni kipić), ali
svakako ne pokazuje da ima snage da jednu interesantnu ličnu i
umetničku priču nastalu u vrlo dubokom i vrlo specifičnom
kontekstu spoji u koherentan narativ. Pritom, Grin tu traći i
glumačke talente skoro svih uključenih (kao da se posvetio samo
jednom aspektu – jamajčanskom akcentu koji ovde zvuči specifično
i verovatno autentično), a i potencijalno zanimljive kontekstualne
konotacije, od verskih do političkih (zbog čega se čini da ga je
amater u filmskoj režiji, Idris Elba nadvisio svojim sve samo ne
savršenim prvencem Yardie iz 2018. godine), zbog čega bismo čak
poželeli da je film i malo duži, ako bi to dodalo dubinu. Drugo je
pitanje koliko je Grin zapravo imao ingerencija, budući da se film
hvali time što su ga odobrili Marlijeva udovica, deca i unuci.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">To ne znači da scenario koji su po sistemu
„mnogo babica – kilavo dete“ napisali Grin i još trojica nije
kriminalan, do mere da bi verovatno bolje ispao da su snage udružili
ChatGPT, Wikipedia i Google, pa da su takav produkt samo dali na
proveru lektoru koji se elementarno razume u Marlijevu muziku i u
scenaristiku. Ovako napisan, scenario sa strašću i pameću
osnovnoškolske PowerPoint prezentacije taksativno navodi događaje
iz života i karijere (sa sve pojedinim pikanterijama), pritom ne
uspevajući ni da zagrebe površinu Boba Marlija ni kao čoveka, ni
kao muzičkog stvaraoca, pa iz filma možemo zaključiti samo da je
bio lud, u religijskom zanosu ili s mesijanskim kompleksom, i to bez
podrobnijeg objašnjenja kako i zašto.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Tu je „u vatru“ bačen Kingsli Ben-Adir koji
je dobar glumac i koji se sa izazovom lavovski bori, ali koji ipak
nije svemoguć, naročito da napravi pitu od izvesnog sastojka koji
za pitu nije predviđen. I on, ali i Bob Marli ipak zaslužuju daleko
bolji film nego što je to One Love.</span></p><br /><p></p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-44120060986578535492024-02-23T09:00:00.001+01:002024-02-23T09:00:00.134+01:00The End We Start From<p> kritika objavljena u dodatku Objektiv dnevnog lista Pobjeda</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjCaA3yx0q5iE-0XC_EKa7HYGs7hsoaR4MDZwdiadihGDKo7ddRuk49tEfQjGVwP4LBXNIiT6sScJJkGpQnVjtZiO_B8-xSDgFh5OESYh6Co5bfZqrGJ_uRFNKwxZew8YfGF1PYw9ygskthNHsyrFLV2po4CVdF9VZkhHzoG3zfTZ5lIHS6OxtPiyAbwo4/s1185/the%20end%20we%20start%20from.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1185" data-original-width="800" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjCaA3yx0q5iE-0XC_EKa7HYGs7hsoaR4MDZwdiadihGDKo7ddRuk49tEfQjGVwP4LBXNIiT6sScJJkGpQnVjtZiO_B8-xSDgFh5OESYh6Co5bfZqrGJ_uRFNKwxZew8YfGF1PYw9ygskthNHsyrFLV2po4CVdF9VZkhHzoG3zfTZ5lIHS6OxtPiyAbwo4/w432-h640/the%20end%20we%20start%20from.jpg" width="432" /></a></div><br /><p></p><p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Apokaliptični film, smešten u Englesku blago
alternativne sadašnjosti ili vrlo bliske budućnosti, ali sa
ambicijom da bude realističan u svojoj premisi (a i razradi), pa
zato ubedljiv i uverljiv. Složićemo se, nije to neka novost,
gledali smo već Children of Men ili, recimo, recentni The Kitchen.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Najnoviji „ulov“ sa „striming“ servisa,
The End We Start From u režiji Mahalije Belo i po scenariju Elis
Birč (filmovi Lady Macbeth i The Wonder, serije Succession i Normal
People) zapravo je adaptacija romana Megan Hanter. U pitanju je vrlo
moguća, ali ipak unekoliko nategnuta špekulacija na temu kolapsa
civilizacije usled prirodne katastrofe koja je izazvana klimatskim
promenama.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Našu bezimenu junakinju (Džodi Komer)
upoznajemo u vrlo visokoj trudnoći, samu u kući u vrlo kišnom
Londonu. Kiša za London možda nije neobična, ali ova je, blago
rečeno, dosta jača i upornija nego inače. Baš u trenutku kad joj
puca vodenjak, voda prodire u kuću. Dok čeka da hitna pomoć dođe
po nju, ona ipak pokušava da sanira štetu, koliko se već može,
zbog čega zaključujemo da je reč o pametnoj, požrtvovanoj i
samostalnoj junakinji.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">U bolnici upoznajemo njenog partnera (Džoel
Fraj) i saznajemo da se situacija nije popravila, naprotiv. Zbog toga
oni odlučuju da odu kod njegovih roditelja u selo na brdu kako bi
se, makar u prvo vreme, snašli. Prvo vreme je baš to – prvo, vrlo
ograničeno vreme, dok se zalihe ne potroše, jer kolaps skoro svih
struktura sve više uzima maha, pa je svako ostavljen da se snalazi
sam za sebe.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Skloništa, doduše, postoje, nalik su na
izbegličke kampove, a primaju samo decu i po jednog roditelja, zbog
čega partner, svestan svojih ograničenja u novom, divljem svetu
ostavlja našu junakinju s bebom tamo, nadajući se da će makar oni
preživeti. Sigurnost je i tamo upitna, u šta ćemo se ubrzo
uveriti, ali ona tamo makar upoznaje jednu sapatnicu (Ketrin
Voterson) s nešto malo starijom bebom, s informacijom da na ostrvima
postoje zajednice koje pokušavaju da ponovo izgrade društvo i sa
idejom da one produže tamo.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Ali i komuna ima svoja pravila, stavlja interese
zajednice ispred bilo kakvog individualizma, a imperativ je
zaboraviti svet iz prošlosti. Naša junakinja, pak, ima svoje ideje
i o prošlosti i o sadašnjosti, pa želi da se vrati na mesto koje
poznaje i koje doživljava kao svoje, i eto nama objašnjenja za
naslov filma.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">The End We Start From možemo najpre opisati kao
čudan hibrid između mehanike Mad Max Fury Road i pejzaža Children
of Men, tematski blizak oboma (katastrofa, borba za preživljavanje,
feminizam, kriza muškosti i, iznad svega, materinstvo), ali potpuno
utišan, kameran i lišen bilo kakvog spektakla. To je samo po sebi
hrabra ideja, ali i uz najbolju moguću izvedbu, pitanje je koliko je
zapravo moguća.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Glumački, film je vrlo dobar, od Džodi Kormer
koja ga „nosi“ igrajući protagonistkinju koja pronalazi pravi
balans emocija i racionalnosti, preko glumaca u vrlo funkcionalnim
sporednim ulogama koji joj se svesno podređuju, pa do vrlo
koloritnih epizoda. Jedna kameo-uloga se izdvaja, u pitanju je
kratka, relaksirajuća sekvenca u kojoj nas Benedikt Kamberbeč kao
čovek kojeg dve majke sreću uspeva uveriti da se nisu svi ljudi
degradirali do nivoa zveri čak ni kad je celokupna civilizacija
propala.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Opet, ni to nije dovoljno da pristojan film
postane i ostane – dobar. Jednostavno, The End We Start From je
suviše utišan, i to verovatno u manipulativne svrhe: svi zaključci,
neki dublji, a neki sasvim providni, servirani su nam bez
alternative, a od nas se očekuje da mislimo da smo do njih došli
sami.</span></p><br /><p></p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-39782826333809116632024-02-22T09:00:00.001+01:002024-02-22T09:00:00.137+01:00Orion and the Dark<p> kritika objavljena u dodatku Objektiv dnevnog lista Pobjeda</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhvuUkX41Vsa_3nEB1qDS8CTnUznVcwgf-AZQO_9hRLLNfc71rAtsl6Yj1Q-gxZKL6aAgx9k_Bjtr4P9hyphenhyphenbj52BRBlYkyNRiE20eUxWU47hLiWVI305812jzGswB8iw75P8M4M6Sr9hS6xe_ec9ILKsVfvEzbYNP3sU2WLuunHVDyQvb5LFn8mqyP9IchA/s1481/orion%20and%20the%20dark.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1481" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhvuUkX41Vsa_3nEB1qDS8CTnUznVcwgf-AZQO_9hRLLNfc71rAtsl6Yj1Q-gxZKL6aAgx9k_Bjtr4P9hyphenhyphenbj52BRBlYkyNRiE20eUxWU47hLiWVI305812jzGswB8iw75P8M4M6Sr9hS6xe_ec9ILKsVfvEzbYNP3sU2WLuunHVDyQvb5LFn8mqyP9IchA/w432-h640/orion%20and%20the%20dark.jpg" width="432" /></a></div><br /><p></p><p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Pre filmske kritike, jedan savet za roditelje i
književno-pedagoška preporuka. Ako imate dete ili decu predškolskog
uzrasta, a još niste otkrili slikovnicu Orion i mrak Eme Jarlet,
potrudite se da ispravite svoju grešku. Istinu govoreći, verovatno
vaše dete neće naučiti da čita uz tu slikovnicu i veće su šanse
da nauči njene reči napamet, ali ono što iz nje može izvući je
ipak dragoceno. Reč je tu o balansu stvari u životu i sasvim
prirodnim pojavama koje, kada ih upoznamo, nisu tako strašne.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Sama knjiga prati dečaka Oriona koji se plaši
raznih stvari poput pasa, devojčica, mora, svoje bake, ukratko,
svega i svačega, ali najviše mraka. Kada ga upravo oživljeni mrak
poseti i povede na avanturu, Orion će se suočiti i sa svojim
ostalim strahovima, usput se dobro zabavljajući.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Sama slikovnica ima 40-ak strana s vrlo malo
vrlo retko pisanog teksta, pa se postavlja pitanje smislenosti
adaptacije takvog materijala u dugometražni animirani film, što su
kompanije DreamWorks i Netflix učinile i servirale nam početkom
ovog februara. Drugo pitanje je koliko takvu adaptaciju može uraditi
neiskusni reditelj poput Šona Čarmaca koji je na dugometražnim
filmovima radio samo na „storibordu“, dok je samostalno režirao
samo jednu veb-seriju i par kratkih. Možda se nada može položiti u
Čarlija Kaufmana na mestu scenariste, dodatno podvučenu time da
scenarista genijalština kao što su Being John Malkovich,
Adaptation, Eternal Sunshine of the Spotless Mind i Synnecdoche, New
York ima iskustva i sa animacijom: kao scenarista je potpisao seriju
kratkometražnih epizoda Moral Orel, a kao scenarista i reditelj i
dugometražni animirani film za odrasle Anomalisa.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Naravno, adaptacija je morala biti temeljna i
tako je i napravljena. To je jasno još od samog početka i prilično
izmenjenog (hm, rekontekstualizovanog) spiska Orionovih fobija na
kojem su po novom posebno mesto dobili sramoćenje i školske
siledžije, te od posebne pažnje posvećene kreiranju uvodne priče
u kojoj se naš junak (glas Džejkoba Tremblija) dvoumi hoće li ili
neće ići na školski izlet u planetarijum i hoće ili neće prići
devojčici iz svog razreda. Oživljeni Mrak (Pol Volter Hauzer) na
scenu stupa tek nešto kasnije, a skoro celokupna radnja slikovnice
troši se u naredne dve sekvence, njihovog usvajanja i odlaska u
avanturu.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Sama avantura je, pak, dodatno elaborirana, baš
kao i lik Mraka za kojeg nam je objašnjeno da je možda prirodna
pojava, ali je zato natprirodni entitet, i to onaj krovni na koji se
vezuju drugi, poput Slatkih Snova (Anđela Baset), Spavanja,
Insomnije (Net Fakson), Neobjašnjive Buke ili, pak, Tišine. Ti
manji entiteti, zajedno s Mrakom, beže od bahate Svetlosti (Ajk
Barinholc), a prema Orionu su nepoverljivi jer ih on osuđuje,
podriva im agendu i izokreće igru svojim strahovima. A ako ovaj opis
ne zvuči dovoljno komplikovano, možemo dodati i to da nas čeka
„fleš-forvard“ u kojem je Orion (Kolin Henks) otac male i
maštovite Hipatije (Mia Akemi Braun) koja se i sama boji mraka ili
makar ne želi spavati. Ali, to nije sve...</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Od Čarlija Kaufmana se i očekivalo nešto
postmodernog pristupa, pa su tu reference na Back to the Future (celu
trilogiju, a posebno kultni prvi deo), Inception, animirane uratke
studija Pixar (posebno Inside Out), ali ima i onih manje očekivanih,
poput spominjanja književnika Dejvida Fostera Valasa, pomalo „s
neba pa u rebra“, dok sprdnja s glasom i naracijom Vernera Hercoga
postaje već kliše u savremenoj filmskoj industriji. Srećom pa je
animacija glatka, pozadinske priče likova su uglavnom detaljne taman
onoliko koliko treba, glasovna gluma je potkrepljena s dovoljno
inspiracije, a „saundtrek“ je razigran, od citata Hansa Cimera do
integralnog prenošenja pesama Tame Impale.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Rezultat svega je animirani film koji, za
razliku od knjige, nije baš za male-male klince, budući da se bavi
prilično apstraktnim konceptima, već za one malo veće, koji se
više ne boje mraka, ali kojima mašta još uvek radi bez problema. A
ako ga svejedno gledate sa svojim klincima, pripremite se na hrpu
pitanja.</span></p><br /><p></p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-68471876601607188022024-02-17T09:00:00.001+01:002024-02-17T09:00:00.131+01:00Maestro<p> kritika pročitana u emisiji Filmoskop na HR3</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhSSibdX6IU2D0t7_EsJg_fEMQ5BSQXX8lpCqfjNsFVSmSgX6_UjrHYWde1MkiIk7JDBUMt31NUsJNrEbUEZSXqkrL89NZE9t3fkVouDCvUm2pDQOV_VYgII5f3uQQZJSrvoeVx6s6kC5aAgMQGTdsAo3d7JqEmQKI8Ron1hXhyphenhyphenQImP1P3dtem60Lz0D-I/s1481/maestro.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1481" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhSSibdX6IU2D0t7_EsJg_fEMQ5BSQXX8lpCqfjNsFVSmSgX6_UjrHYWde1MkiIk7JDBUMt31NUsJNrEbUEZSXqkrL89NZE9t3fkVouDCvUm2pDQOV_VYgII5f3uQQZJSrvoeVx6s6kC5aAgMQGTdsAo3d7JqEmQKI8Ron1hXhyphenhyphenQImP1P3dtem60Lz0D-I/w432-h640/maestro.jpg" width="432" /></a></div><br /><p></p><p style="line-height: 200%; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">Leonard
Bernstein je bio pionir u glazbenoj umjetnosti. Bio je prvi veliki
američki dirigent rođen u Americi, budući da su drugi koji su tu
titulu nosili prije njega bili imigranti iz Europe. Kao kompozitor,
pak, bio je jedan među prvima iz redova „klasičara” kojima
„trivijalni” žanrovi poput mjuzikla nisu bili strani. U glazbi
općenito bio je super-zvijezda, predavač, popularizator i
„zaštitno” televizijsko lice. To govori i o njemu, ali i o
američkoj kulturi koja u svakom segmentu mora imati nekoga tko će
nositi „celebrity” status. Pored toga, Bernstein je bio i
politički aktivna osobnost, aktivist i komentator koji se zalagao za
mir, nuklearno razoružavanje i univerzalna građanska prava. Nekada
se aktivirao direktno, podržavajući Martina Luthera Kinga i državu
Izrael nakon Šestodnevnog rata, ili komemorirajući smrti
predsjednika Johna Kennedyja i predsjedničkog kandidata Roberta
Kennedyja, a nekada diskretnije, primjerice kada je preko svojih veza
isposlovao Mstislavu Rostropoviču dozvolu za emigraciju iz
Sovjetskog Saveza. Zbog svojih ljevičarskih stavova čak je jedno
vrijeme u mladosti bio na takozvanoj „crnoj listi”, iako nije bio
saslušavan od strane Komiteta za antiameričke aktivnosti senatora
Josepha McCarthyja. Na privatnom planu, Bernstein je bio u braku s
glumicom Felicijom Montealegre-Cohn s kojom je imao troje djece, ali
svoju biseksualnost i posebice sklonost ka mlađim muškarcima nikada
nije skrivao, iako nije njima paradirao.</span></span></p>
<p style="line-height: 200%; margin-bottom: 0cm;"><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">Tridesetak
godina nakon smrti, Bernstein je dobio i „biopic” tretman od
strane glumca, redatelja, koscenarista i producenta Bradleya Coopera.
Film nazvan </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Maestro</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
premijeru je imao na festivalu u Veneciji, a baš pred početak
sezone nagrada globalnoj se publici ukazao na Netflixu nakon kratke i
teritorijalno vrlo ograničene kino-distribucije. Na ovom mjestu
možda ne bi bilo suvišno istaći kuriozitet da već drugu godinu za
redom u sezoni nagrada imamo film baziran oko dirigenta klasične
glazbe koji cilja prije svega na glumačke Oscare. Podsjetimo, prošle
godine to je bio </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Tár
</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">Todda
Fielda s Cate Blanchett u ulozi fiktivne dirigentice Lydije Tár.
Tamo je njena profesija apostrofirana kao jedna od rijetkih
preostalih pozicija apsolutne formalne moći koja se onda može
prelijevati i u druge sfere života, od javne do privatne. U slučaju
Cooperovog filma i Leonarda Bernsteina, taj se kut gotovo ne
ispituje, a protagonist bi mogao biti i neke posve druge profesije.
Glazba je, doduše, njegova strast i nešto što on voli više od
svega ostalog. Pri tome previše ne diskriminira: možda ne bi baš
držao privatne satove klavira djeci, ali mu je svejedno hoće li se
izraziti kao dirigent, kompozitor, predavač ili urednik programa.
Vidjet ćemo ga „na djelu”, čut ćemo i reference na njegova
postignuća, izgovorene ili čak odsvirane, ali u svom filmu Cooper
se primarno bavi jednom drugom Bernsteinovom stranom.</span></span></p>
<p style="line-height: 200%; margin-bottom: 0cm;"> <span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">Fokus
</span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Maestra</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
(kojem naslov upravo zbog toga nekako „ne leži”) brak je između
Leonarda Bernsteina zvanog Lenny i njegove supruge Felicije, koju
možemo nazvati njegovom drugom velikom ljubavi. Kroz mozaičnu
strukturu, Cooper i koscenarist Josh Singer lociraju ključne
trenutke veze i braka između njih dvoje, od upoznavanja posredstvom
Bernsteinove sestre Shirley, preko početka veze, uspona u njihovim
karijerama (prije svega njegovoj), braka, djece, turbulencija u
braku, sve do njene bolesti i smrti, i njegovog žalovanja, ali i
nastavka sa životom. Centralno mjesto tu zauzimaju upravo
turbulencije i izazovi s kojima su se, iz svojih perspektiva, oboje
morali suočiti. Bernstein postaje ne samo kapriciozni „genijalni”
umjetnik, već i sasvim obični muškarac u krizi srednjih godina, a
Felicia svjesna žrtva koja tolerira njegova nevjerstva, indiskrecije
i eskapade potpomognute alkoholom i drogom. To ne čini samo zbog
malograđanskih iluzija, niti isključivo zbog djece, koliko zbog
toga što u njegovu genijalnost vjeruje više od njega samog i želi
ga zadržati na pravom putu koliko je to moguće. U tom fokusu na
„scene iz bračnog života” uspostavlja se određeni
heteronormativni, pa čak i malograđanski osuđujući ton, dok se
Bernsteinova umjetnička postignuća guraju u drugi plan, a društveni
aktivizam, onaj van konteksta popularizacije klasične glazbe,
potpuno se briše. Na kraju, jedinu potvrdu o Bernsteinu kao
svojevrsnoj pop-kulturnoj ikoni dobivamo kroz pjesmu </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>It's
the End of the World as We Know It</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
sastava R.E.M. U njoj se njegovo ime nabraja s drugima van konteksta,
a i tu pjesmu čujemo kao hit s radija dok se on vozi svojim
luksuznim automobilom.</span></span></p>
<p style="line-height: 200%; margin-bottom: 0cm;"> <span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">Prvo
je i pravo pitanje koliko je Bradley Cooper dorastao kako Leonardu
Bernsteinu, tako i ambicioznom filmu za sezonu nagrada, i kao glumac
i kao redatelj. Kao glumac, Cooper se do sada dokazao ulogama što u
komičnom, što u akcijskom, što u dramskom ključu, ali u vrlo
određenom tipu „pravog”, muževnog muškarca. Nalazilo se tu i
sjajnih ostvarenja za što se zasluge moraju pripisati i glumcu, ali
i redateljima poput Davida O. Russella koji bi ga znali usmjeriti
kamo treba. Kada bi ovisio sam o sebi, kao što je bio slučaj s
njegovim redateljskim prvijencem </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Zvijezda
je rođena</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">,
on bi kao glumac mogao pronaći referencu i koristiti je kao potpornu
točku za svoje ostvarenje. Uloga Leonarda Bernsteina kao kompleksnog
čovjeka s vrlinama i manama, te velikog umjetnika koji je postao
pop-kulturni fenomen svakako je izazov, a Cooper mu prilazi pažljivo
i, reklo bi se, proračunato, nadajući se da će se baš u toj
ulozi definitivno dokazati kao ozbiljan glumac. Cooperova
interpretacija dobacuje do nivoa korektnog ili čak solidnog, s time
da mu je svakako otežavajuća okolnost da scene po pravilu dijeli s
Carey Mulligan u ulozi Felicije. Ona je, naime, evidentno bolja
glumica od njega, čak i kad igra lik koji je arhetip, prototip ili
čak stereotip žene koja pati. Iz njegove filmografije znamo da nema
problema podrediti se energičnijim ili jednostavno boljim glumicama,
ali to nema pretjerano smisla ako je njegov lik formalno glavni i po
scenariju mesnatiji.</span></span></p>
<p style="line-height: 200%; margin-bottom: 0cm;"> <span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">Kao
redatelju, pak, Cooperu ne manjkaju ambicije, dodatno potpirene
njegovim redateljskim prvijencem, ali mu taj uspjeh nije donio
iskustvo potrebno za projekt na ovoj razini. Cooper u ulozi
redatelja, čini se, ipak ima i jače instinkte i bolju argumentaciju
nego kao glumac, pa može uspostaviti određeni jezik i stil, te se
osloniti na tehničke suradnike u izvedbi istog. Ovdje se to najbolje
ogleda u izboru uskog formata slike i kombinacije crno-bijele i
kolor-fotografije. Dok u prvoj polovici filma (koji je inače
linearno izložen, s izuzetkom okvira u vidu uvodne i završne scene
intervjua) možemo sa sigurnošću tvrditi da Cooper to čini iz
razloga podražavanja stila onovremenih filmova, u drugoj polovici
održavanje uskog formata, i kada se uvede boja, ima sasvim drugačiju
dramaturšku ulogu. Uvođenje boje, naime, ne podražava samo
novousvojeni globalni stil, već signalizira i proboj u karijeri
naslovnog protagonista, a zadržani uski format slike govori o
njegovom osjećaju skučenosti u vlastitoj koži, uspjehu, bračnoj i
obiteljskoj sreći unatoč. Nadalje, estetika dugih kadrova po
pravilu snimljenih s distance također funkcionira, budući da nas
Cooper vodi „iza scene” u odnosu na javna pojavljivanja
Bernsteina. Kombinacija statičnosti i pokretljivosti kamere dobro je
odmjerena, a rezovi dolaze na logičnim i opravdanim mjestima. U tom
smislu, doprinos direktora fotografije Matthewa Libatiquea,
montažerke Michelle Tesoro, scenografa Kevina Thompsona i
kostimografa Marka Bridgesa esencijalan je za film, ali pravi heroj
ostaje majstor maske Kazu Hiro. Njegove kreacije zaslužne su za
pokrivanje vremenskog raspona od nekih 30 ili 40 godina, od mladosti
do starosti dvoje protagonista. Interesantno, upravo je maska, uz
glumačku podjelu, bila najčešćim predmetom kritike i kontroverzi,
i to po liniji političke korektnosti. Dušebrižnici su, naime, u
prostetičkom nosu koji Cooper nosi vidjeli karikaturalno
naglašavanje židovskog porijekla protagonista kojeg pritom igra
nežidovski glumac. Isto tako, neki su se našli uvrijeđenim da
Latinoamerikanku Feliciju igra britanska glumica Carey Mulligan,
pritom miješajući „etnički” kodeks s onim etičkim, tim više
što odabrani glumci, uz pomoć maske ili bez nje, doista sliče
likovima koje igraju, a pritom nisu njihove direktne kopije. Problem
s </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Maestrom</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
je sasvim druge i čisto filmske prirode, jer se radi samo o
polovično uspjelom pokušaju ne baš iskusnog autora da redefinira
tvrde konvencije biografskog filma, fokusirajući se na samo jedan od
mnogih aspekata ličnosti u centru pažnje. Cooper doista u prvo
vrijeme uspješno izbjegava neke od konvencija, da bi na kraju ipak
upao u neke druge klišeje, a da pritom ni izabrani fokus možda nije
baš najsretniji.</span></span></p><br /><p></p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-19575434028983153512024-02-15T08:00:00.001+01:002024-02-15T08:00:00.140+01:00Miller's Girl<p> kritika objavljena u dodatku Objektiv dnevnog lista Pobjeda</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjHfjrAzLwPhhjjOjxS0Qoq_h4DjhGYWNd67OE1E_ohdLlR0vB7H6mi9AqRV1dKV3yr46De2-Svo-b9XymewaCnCcy2Th-26CUvc7_CKOVuKogrQJci3xSBiwT9J1Tj3s1APZTXM0zJ6AiVUgMa1MWKHJkjZZoRAGUCSrIPNHK5y27Cy0yqmLi-Zpj6c5w/s1500/millers%20girl.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1500" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjHfjrAzLwPhhjjOjxS0Qoq_h4DjhGYWNd67OE1E_ohdLlR0vB7H6mi9AqRV1dKV3yr46De2-Svo-b9XymewaCnCcy2Th-26CUvc7_CKOVuKogrQJci3xSBiwT9J1Tj3s1APZTXM0zJ6AiVUgMa1MWKHJkjZZoRAGUCSrIPNHK5y27Cy0yqmLi-Zpj6c5w/w426-h640/millers%20girl.jpg" width="426" /></a></div><br /><p></p><p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Gurui scenaristike su još odavno rekli da su
monolozi i naracije dosta „tup“, nesuptilan instrument koji treba
upotrebljavati samo kada je to najnužnije. Recimo da je to slučaj
sa filmovima o piscima i pisanju, što Miller‘s Girl, prvenac Džejd
Hejli Bartlet, nekim svojim delom jeste. Problem je, međutim, u
drugim delovima, nivoima i postavkama filma, budući da se tu radi od
„lajt“ erotskoj triler-drami baziranoj na klišeu profesora i
(tek punoletne) učenice, a granica između legitimnih omaža i „fan
fiction“ đubreta je tanka otprilike koliko i granica između
dobrog i lošeg „treša“, zezanja i lupetanja.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Monologom glavne junakinje imena Kairo Svit koju
igra nadolazeća zvezda Džena Ortega balansirajući pritom između
Lolite i Srede Adams (potonje nije ni čudno, imajući u vidu da
upravo Ortega igra naslovni lik u seriji Wednesday) u kojem ona za
sebe kaže da je potpuno nezanimljiva školarka Bartlet i otvara svoj
film. Time nas priprema na kliše-“spoznaju“ da će njen susret s
profesorom kreativnog pisanja Džonatanom Milerom (Martin Frimen)
oboma promeniti život. Kairo, naime, ima ambicije da se bavi
pisanjem, pa puno čita, a Miler je nekada davno pokušavao da se
ostvari kao pisac dok nije prihvatio posao profesora u državnoj
srednjoj školi.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Oboje su izopštenici, ona je od strane svojih
bogatih roditelja ostavljena da živi sama u škrto osvetljenoj vili
u napuštenom bogataškom brdovitom predgrađu Memfisa, a on je
zarobljen u braku sa svojom uspešnijom ženom Beatris (Dagmara
Dominčik sa najmesnatijom ulogom u filmu) koja svoji neimenovani
dobro plaćeni posao obavlja od kuće, večito u donjem vešu i
polu-pijana, derući se preko telefona na neku nesrećnu Ejmi koju
nikad ne vidimo i ne čujemo. Oboje imaju po jednog prijatelja: u
njenom slučaju, to je koketna Vini (Gideo Adlon s lažno „masnim“
južnjačkim akcentom), a u njegovom je to kolega profesor fizike i
bejzbol-trener Boris Filmor (komičar Bašir Salahudin) s kojim ima
odnos baziran na zezanju i zajedničkom jadikovanju.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Predvidljivo, ona njemu postaje miljenica na
ionako slabo posećenim časovima izbornog predmeta, ali mu takođe
postaje i muza i „hraniteljica ega“ koja je makar pročitala
njegovu kolekciju kratkih priča, pa bi on zbog nje možda i mogao da
se vrati pisanju. Međutim, profesor Miler nije Miler iz naslova,
budući da oboje od njih obožavaju jednog drugog, poznatijeg pisca
Milera – Henrija. Zbog toga joj, nakon zbližavanja preko cigareta
na školskom sportskom terenu i poseta pesničkim večerima u centru
Memfisa, profesor daje zadatak da za ocenu pre roka, kako bi se onda
dalje mogli posvetiti njenim pripremama za studije, napiše priču u
stilu svog omiljenog pisca. Kamen spoticanja je to što će Kairo
zadatak shvatiti malo pogrešno, pa će napisati „fan fiction“
erotsku priču u Milerovom stilu, ubacujući tu motiv razdevičavanja,
sa sobom i profesorom kao glavnim likovima.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Sve u filmu je toliko upadljivo lažno, a pritom
vrlo klimavo iskonstruisano, da nije problem naći gomilu logičkih
grešaka. Bogati roditelji ne ostavljaju svojim osamnaestogodišnjim
kćerima brigu o vili, niti ih upisuju u državne škole do kojih one
pešače kroz šumu u kratkim suknjama i čizmama, već ih daju u
skupe i izolovane internate, ako već sami ne paze na njih. Profesori
kreativnog pisanja sigurno znaju za postojanje Nabokova, makar toliko
da ne dozvole sebi da upadnu u zaplet njegovog najpoznatijeg romana.
Konačno, ljudi mladi i sredovečni imaju makar prolazne interakcije
sa ljudima oko sebe, ne samo s par izabranih.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Istini za volju, Bartlet ima osećaja za
vizuelno i za stil, ali upitno je koliko između tema i ideja, nekih
ozbiljnih, nekih namerno provokativnih, a svih zapravo derivativnih,
taj stil može i sme postati svrha svega. Naime, Miller‘s Girl je
toliko natopljen tom „južnjačkom gotikom“ i erotizovanom
dekadencijom da se komotno možemo zapitati je li možda „slatka
Kairo“ (čak joj i ime zvuči lažno i izmišljeno) plod mašte
profesora Milera. Međutim, njihova interakcija itekako ima posledice
(posebno na tunjavog i šonjavog njega) da to svakako ovde nije
slučaj.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Miller‘s Girl ima i jednu ozbiljnu komponentu,
potpuno na liniji modernih rasprava o rodovima, seksualnim
preferencijama i odnosima moći. Bartlet kroz film, naime, postavlja
retoričko pitanje je li mentorski odnos i posebno odnos između
privilegovanog umetnika i muze sam po sebi predatorski po svojoj
prirodi, budući da muška i formalno moćnija strana tu jedina ima
izbor, pa stoga postavlja pravila i granice. To pitanje bi još i
imalo smisla kada bi Miler zaista bio predator, bilo po svojoj
prirodi, bilo u smislu reakcije na životnu situaciju (on je zapravo
zlostavljana strana u braku), ali on je toliko uplašen i potčinjen
da se ne usuđuje da pređe nametnutu granicu pristojnog ponašanja,
i zapravo suviše hladan i proračunat da bi sebi dozvolio
zaljubljivanje, pa sve postaje sudar dva povređena ega.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Kad smo kod ega, isti nije jednako dozvoljen
mladima i odraslima, ženama i muškarcima, neafirmisanima i dokazano
neuspešnima, i to Džejd Hejli Bartlet uzima tautološki, bez
propitivanja. U toj igri spletkarenja, ona se vodi logikom
treš-erotskih trilera 90-ih, a da pritom, poput svog muškog
anti-junaka, nema petlje da prekorači granice dobrog ukusa, pa sve
ostaje u granicama licemernih standarda savremenih medija i
društvenih mreža (na koje bi se Henri Miler, Čarls Bukovski, Džon
Fante i Vladimir Nabokov svaki za sebe, a i zajedničkim snagama
zdušno „popišali“), ali zato ima „obraza“ da ponudi svoje
viđenje sličnog zapleta kao „fer igre“ ako tu igru igraju
bazično pošteni ljudi kao što su to Vini i Boris koji i sami imaju
svoj „flertaški“ pod-zaplet.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Možda su Džejd Hejli Bartlet i njen
film-prvenac samo proizvodi svog vremena koje se vodi nekom drugom
logikom od svih prethodnih (ili makar to pokušava), pa autorici s
njenim filmom sve štima dokle god uspe da prenese poentu, pa ma koja
poenta to bila (ako je uopšte ima). Možda je sve to jedna nezrela
provokacija, nekakvo keženje i pokazivanje srednjeg prsta. (Ali,
kome i zašto?) Ali, da je to nešto zaista temeljno promišljeno –
nije, a pritom potcenjuje svoje likove. A autor koji potcenjuje svoje
likove potcenjuje i svoje gledaoce, što nikako nije dobra vest.</span></p><br /><p></p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-60962890218431468102024-02-12T09:00:00.001+01:002024-02-12T09:00:00.228+01:00The Beekeeper<p> kritika objavljena na XXZ</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiSczrr_IpGwklSNUrPCuruL8NW_Ro-IrBQvQarEs1Drlo9q7F6ENsoDXkTNRWLYMLGlRhjSYGthqvLglRsBk5ihN5zWh_gpJCoZ01Vfy1QR70GmMDwI4S2v3lbOPkfqDeQTynNiIO86AdRrrNb9p2YdwsafGSFiEmXdSk2aKQrBVIZEX7ty8ndN5zMFcc/s1481/the%20beekeeper.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1481" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiSczrr_IpGwklSNUrPCuruL8NW_Ro-IrBQvQarEs1Drlo9q7F6ENsoDXkTNRWLYMLGlRhjSYGthqvLglRsBk5ihN5zWh_gpJCoZ01Vfy1QR70GmMDwI4S2v3lbOPkfqDeQTynNiIO86AdRrrNb9p2YdwsafGSFiEmXdSk2aKQrBVIZEX7ty8ndN5zMFcc/w432-h640/the%20beekeeper.jpg" width="432" /></a></div><br /><p></p><p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;"><br /></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">2024.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">režija: David Ayer</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">scenario: Kurt Wimmer</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">uloge: Jason Statham, Emmy Raver-Lampman, Bobby
Naderi, Josh Hutcherson, Jeremy Irons, David Witts, Michael Epp,
Taylor James, Jemma Redgrave, Phylicia Rashad, Minnie Driver</span></p>
<p align="left" class="western" lang="sr-Latn" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<br />
</p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">U nekom trenutku nam se činilo da je David Ayer
bio onaj pametniji i kreativniji deo tandema s Antoineom Fuquom koji
nam je podario instant-klasik u formi Training Day. Fuqua je zapravo
prvi popustio i odao se štancu generičkih korporativnih filmskih
proizvoda, a Ayer je zadržao autorsku kontrolu nad svojim ozbiljnim
akcijama, trilerima i kriminalističkim filmovima.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Objektivno govreći, End of Watch je bio sasvim
blizu remek-dela i jedna od retkih uspelih igrarija s „found
footage“ konceptom, ali Fury možda nije bio najbolji primer
uspešnog transfera na vrh „prve lige“. U međuvremenu nas je
Ayer „počastio“ jednim „masnim i slasnim“ trash-filmom,
Sabotage, a kritika je „progutala udicu“, misleći da se radi o
ozbiljnom filmu. Kada se, pak, „igrao trasha“ za korporativni
novac i u korporativnom okruženju sa Suicide Squad, Ayer se opekao,
pa mu je „trash“ postao i ostao sudbina. I tu, međutim, ima neke
razlike koliko je Ayer toga svestan, koliko mu je do zezanja s time,
a koliko misli da mu je ponovo data prilika da se zaista vrati u krug
onih koje smatramo ozbiljnim žanrovskim autorima. Srećom po nas,
njegov ovogodišnji doprinos januarsko-februarskoj akcionoj
relaksaciji pod nazivom The Beekeeper, sa sve „klasičnim“
Jasonom Stathamom u glavnoj i naslovnoj ulozi, spada u red „trasha“
koji je svestan svoje prirode, pa zato može biti zabavan.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Statham igra naslovnog pčelara Adama Claya koji
je zapravo – pčelar. On se svojim poslom bavi na delu imanja
penzionisane učiteljice Eloise (Rashad), sve dok nju ne napadnu
hakeri i prevaranti iz jedne firme koja se bavi prikupljanjem
podataka i orobe za sve što je ikada zaradila i uštedela i pride za
dva miliona iz dobrotvorne organizacije kojom je upravljala. Nesrećna
Eloise će se kad shvati šta joj se desilo ubiti, a Clay će krenuti
na put osvete, penjući po lestvicama korumpiranih organizacija koje
imaju i političku zaštitu, dok će u tome pokušavati da ga spreči
Eloisina kći, FBI-agentica Verona (Raver-Lampman) i njen partner
(Naderi). Njegov put ga vodi sve do razmaženog mladog direktora
(Hutcherson) koji je novac i položaj nasledio od pokojnog oca,
njegovog zaštitnika, ujedno i bivšeg direktora CIA-e (Irons) i
njegove majke (Redgrave) koja je ni manje ni više nego –
predsednica Sjedinjenih Država.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Usput, njegovo „pčelarstvo“ ima i jedan
drugi nivo. On je, naime, bivši tajni agent u misterioznoj
organizaciji Pčelara koja operiše van i mimo zakona s jedinim
ciljem očuvanja sistema kroz njegovo pročišćenje od korumpiranih
predstavnika. Tu postavku Ayer i scenarista Kurt Wimmer (inače
nekadašnji specijalista za remake-varijante kultnih naslova koji je
i napisao nekoliko ozbiljnih scenarija pre nego što potpuno upao u
domene „trasha“) obilato koriste za providne metafore o pčelama,
košnicama, pčelarenju i uređenim zajednicama koje dominiraju
predavanjima koja negativci drže jedni drugima, „lakonskim“
objašnjenima koje naš protagonista povremeno ispaljuje i dijalozima
između Verone i njenog partnera potaktnutih time što ona čita
priručnik o pčelarenju i na osnovu njega predviđa „pčelarove“
sledeće korake.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Jasno nam je, dakle, o čemu se ovde radi:
pravila igre ne dozvoljavaju dalju karakterizaciju likova i
detaljnije promišljeni prosede od nivoa dosetke, što samo po sebi
ne mora biti loše. Isto važi i za rediteljske odluke, od izbora do
usmeravanja glumaca (ili pouzdanja da će se oni sami snaći sa
svojim ionako tankim i ugrubo skiciranim likovima), te za praktična
rešenja za pojedine scene, naročito one akcione. U tom pogledu
Wimmer i Ayer stvari rade pošteno, igrivo, prvoloptaški i bez
glumljenja nekakve ozbiljnosti. Ne uspevaju baš uvek i baš u svemu,
pa je ceo Veronin lik i zaplet s njom, partnerom i FBI-jem potpuno
pogrešan i suvišan: ona se ne snalazi s likom i loše ga igra, a
zapletu jako nedostaje bilo kakve motivacije, ali nije ni poenta
trash-filmova da uvek budu temeljno promišljeni i neprobojni čak i
najveće cepidlake među analitičarima. S druge strane, oni pravi
izbori sijaju punim sjajem: Jeremy Irons je izvrstan kao uglađeni
negativac, reference na recentno popularne akcione filmove i serijale
tipa John Wick su fino utkane u tkivo, Statham je pouzdani „akcijaš“
što još jednom demonstrira uglavnom „rešavajući“ svoje
protivnike golim rukama, fino krvavo i nasilno, a Josh Hutcherson
pogađa sve prave note kao pizdun od negativca koji je zapravo
razmaženo derište i takav će ostati do kraja svog privilegovanog
života.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Mnogo veći problem je što ni Wimmer ni Ayer
zapravo ne idu do kraja u subverziji koju su započeli, a za koju im
ceo taj okvir neozbiljnog B-filma može poslužiti kao savršeni
alibi. Oni, doduše, pripremaju teren za to u portretu negativaca
koji su dosta solidni kompoziti raznih poznatih ličnosti iz sfera
američke politike i biznisa u poslednjih 30-ak godina, ali čini se
da nemaju petlje da u demontaži istih idu do kraja, pa odustaju od
svoje anarhoidne, mizantropske moralne politike kako se film bliži
kraju, te počinju da kalkulišu s čitanjima publike i šansama za
nastavak, zbog čega naš pčelar neće ostati upamćen lik neki
stariji, kultni filmski osvetnici, niti će The Beekeeper dobaciti do
nivoa tih kultnih filmova. Čini se da ni autorski dvojac nije bio
spreman ne samo da obznani spoznaju da korupcija, lopovluk i
kvarnjaštvo nisu samo rubne, endemske pojave u sistemu, već da su
njegov sastavni deo inkorporiran u bazu u nekom trenutku, bilo zbog
zabluda, bilo zbog trulih kompromisa, bilo zbog kratkoročnog
taktiziranja s dugoročnim posledicama, nego su se te spoznaje možda
i sami uplašili. Što je šteta...</span></p><br /><p></p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-29386338877696389612024-02-11T09:00:00.001+01:002024-02-11T09:00:00.177+01:00A Film a Week - Sweet Simona / Slatka Simona<p> previously published on Cineuropa</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj-2BV0bE4g2O3rwT64B6p_adlb8g98lcMeHpZUmhmRTLWuEZb5rBomYWibQkAI9dNM-6SVdVJtYOvEqicQUv9oaK8qeH1n19MXfi4QIGl3NE9gYDFjdt42enrzgCPzb-J60Uxhc9dZ6fhgBJUG-nMpFqPaNuRp9g0Ay48nLOMhc4qDKtumwKFJAcsLQFU/s620/sweet%20simona.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="413" data-original-width="620" height="426" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj-2BV0bE4g2O3rwT64B6p_adlb8g98lcMeHpZUmhmRTLWuEZb5rBomYWibQkAI9dNM-6SVdVJtYOvEqicQUv9oaK8qeH1n19MXfi4QIGl3NE9gYDFjdt42enrzgCPzb-J60Uxhc9dZ6fhgBJUG-nMpFqPaNuRp9g0Ay48nLOMhc4qDKtumwKFJAcsLQFU/w640-h426/sweet%20simona.jpg" width="640" /></a></div><br /><p></p><p class="western">
The rules of the “game” are simple: lonely clients send text
messages to chat with online sex workers, and the workers’ goal is
to hold the clients’ interest in order for the chat to last as long
as possible. The “product” they sell in this role-playing
business is not sex, per se, but rather illusions and fantasies.
Theoretically, the clients should have learned the rules or at least
realised that it is a game by now, since the phone and online sex
business is not really that new. But what happens when the human
factor intervenes?</p>
<p class="western">This is the question posed by Croatian
filmmaker <strong>Igor Mirković</strong> – best known
for his work on shorts, documentaries and TV series, as well as his
debut fiction feature, <em>Night Boats </em>(2012) – in his
sophomore feature fiction film, <em>Sweet Simona</em>. This
erotic drama-thriller, produced by <strong>Ivan
Maloča</strong>’s Interfilm, is hitting domestic cinemas now,
distributed by Duplicato Media.</p>
<p class="western">A lonely, Austrian-based cab driver called Bobo
(character actor <strong>Jerko Marčić</strong>) falls hard for
a chat girl who has introduced herself as Sweet Simona. His obsession
with her gets so extreme that he sees her everywhere – in a local
young woman who works at the dry-clean service, and even in a
boutique mannequin – and his delusions are further fuelled by the
notion that she sometimes visits his town, as stated by her in the
chat. But, despite Simona taking a certain form (that of actress <strong>Maja
Jurić</strong>, best known for her award-winning performance in
François Lunel’s <em>Those Dark Nights</em>) in Bobo’s
fantasies, she does not actually exist.</p>
<p class="western">Sweet Simona is an alias invented and used by
Zeleni (<strong>Toma Medvešek</strong>, in his first major
feature-film role), a down-on-his-luck young man who works as a
sex-chat worker in an agency operated by Liza (<strong>Nela Kocsis</strong>)
in a flat in central Zagreb. When we meet him, Zeleni (meaning
“Green”) is at rock bottom: he has racked up a huge gambling debt
and his girlfriend Dina (<strong>Nikolina Prkačin</strong>) has just
left him, so his job is probably the only lifeline he has left. The
almost exclusively male “landscape” of the agency is about to
change when former nurse Jana (<strong>Tina Keserović</strong>,
glimpsed in Barbara Albert’s <em>Mademoiselle Paradis</em>)
comes to work with them. But her more humane ideas about the
“business” might prove to be dangerous for the agency, the
employees and the clients (such as Bobo) as well…</p>
<p class="western"><em>Sweet Simona</em> is a very ambitious
film that deals with a number of serious topics, ranging from
internal, psychological ones, such as a sense of loneliness and one’s
need for the illusion of being loved and needed, to more external
ones, such as relationships in the workplace, exploitation, and the
“centre” and the periphery, all handsomely packaged into the
erotic-thriller genre. This task seems even harder bearing in mind
that the film has four protagonists that are equally important for
its complicated story, and at least as many supporting characters
that are crucial in driving the narrative forward.</p>
<p class="western">At first, Mirković masterfully conducts the whole
thing, relying on the perfectly nuanced acting by the cast members
(who are not recognised as stars but who work well as an ensemble),
the suggestive, neon-lit design, the occasional infusions of sexy
sleaze, and the very thin lines between imagination and reality, all
executed to perfection through <strong>Ivan Zadro</strong>’s
cinematography and the editing by <strong>Tomislav Pavlic</strong>.
However, the film loses some of its momentum and ability to grip the
viewer towards the end, since the stakes get higher and higher,
making the solutions seem more and more provisional and rushed.
Nevertheless, <em>Sweet Simona</em> is a fine example of
cinema with wide appeal that could easily attract audiences
internationally as well as locally.</p>
<p class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;"><br />
</p><br /><p></p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-487250444572994972024-02-08T09:00:00.001+01:002024-02-08T09:00:00.149+01:00Green Border / Zielona granica<p> kritika objavljena u dodatku Objektiv dnevnog lista Pobjeda</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEihuLV4BRgKm2Gpqj5Ipkqd_rBaj6Om3dwCe9M7c6fnp00dW6QpNWcAEiZvmK39n-8N1UEgbkMBIIrhtJHpzgEwKto2PuwuTr3sEA7xezueLklHxTuE8AQAybrnI0CE8DHCUkXhkL9xR5OzRKvhE7YySCF26FED8ZtpLpok5am06aBVo0rldQNOoRv0uJk/s1441/green%20border.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1441" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEihuLV4BRgKm2Gpqj5Ipkqd_rBaj6Om3dwCe9M7c6fnp00dW6QpNWcAEiZvmK39n-8N1UEgbkMBIIrhtJHpzgEwKto2PuwuTr3sEA7xezueLklHxTuE8AQAybrnI0CE8DHCUkXhkL9xR5OzRKvhE7YySCF26FED8ZtpLpok5am06aBVo0rldQNOoRv0uJk/w444-h640/green%20border.jpg" width="444" /></a></div><br /><p></p><p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Naša prva asocijacija na granicu su granični
prelazi, gužve na njima (ili odsustvo istih), policajci i carinici
mrkih pogleda. Međutim, samo manji deo granica između država
otpada na zvanične granične prelaze, dok veći deo pokriva priroda:
more, nepremošćene reke, planine, šume, livade ili pustinje.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Mi koji putujemo s dokumentima, legalno i preko
zvaničnih prelaza verovatno se možemo setiti pokoje neprijatnosti
koju smo na granici doživeli. Neki, pak, nemaju taj luksuz i nisu te
sreće, već ih je neka muka (ili prosto potreba za boljim životom)
naterala da krenu preko pola sveta i prelaze preko mora, pustinja,
klanaca, reka, močvara i bodljikavih žica u nadi da neće biti
uhvaćeni dok ne stignu do svojih odredišta.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Smatrali ih mi izbeglicama ili ekonomskim
migrantima, moramo znati da su i oni pre svega ljudi, što se često
zaboravlja. Ti ljudi sa svojim pričama i sudbinama u tim surovim
generalizacijama tako postaju masa s isključivo zbirnim, kolektivnim
identitetom i kao takvi mogu biti instrumentalizirani u geopolitičkim
igrama moći ili se na njih projektuju najniži porivi nas,
srećnijih.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">To se dogodilo na granici između Belorusije i
Poljske, dakle spoljnoj granici Evropske Unije, 2021. godine. Godinu
dana ranije, beloruski diktator je pokrao izbore i u krvi ugušio
proteste opozicije, što je rezultiralo produbljivanjem međunarodnih
sankcija. Lukašenko se, u saradnji sa svojim mentorom lociranim
nešto istočnije, dosetio trika kojim može vršiti pritisak na EU:
pozvao je izbeglice u svoju zemlju garantujući im siguran prolaz po
njoj do Poljske.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Možete zamisliti koliko se to svidelo zvaničnoj
Poljskoj gde je na vlasti bila krajnje konzervativna partija koja je
i sama pogonsko gorivo često crpila iz raspirivanja ksenofobije
prema izbeglicama i migrantima. Evropska Unija je u teoriji imala
zajedničku politiku prihvatanja i razmeštanja izbeglica po
određenim kvotama, ali te kvote nisu odgovarale stanju na terenu. U
teoriji su takođe bile zabranjene deportacije tražilaca azila, ali
u praksi se taj „pušbek“ itekako odvijao: nesrećni ljudi bi
prešli granicu pod bodljikavom žicom, tamo bi ih u šumi pokupila
poljska granična straža i kamionima vratila nazad preko žice u
Belorusiju.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Upravo je to tema najnovijeg filma poljske
autorice Anješke Holand, i inače sklone bitnim, visoko-političkim
temama i humanom pristupu istima. Podsetimo, Anješka Holand je
međunarodnu pažnju skrenula na sebe filmovima na temu Holokausta
kao što su to Angry Harvest (1985) i Europa Europa (1990), nakon
čega je ostvarila autorsku karijeru na Zapadu, snimajući filmove u
različitim produkcionim kontekstima i različitim žanrovima, usput
režirajući i na televiziji, na serijama najvišeg nivoa. Temom
Holokausta bavila se i u svom za Oskara nominovanim filmom In
Darkness (2011). Filmu se potpuno vratila s naslovom Spoor (2017) u
kojem je problematizirala razdor između tradicionalne i građanske
opcije u Poljskoj u formi krimi-trilera o mogućim serijskim
ubistvima. Usledile su istorijske drame Mr Jones (2019) o novinaru
koji je otkrio Gladomor u Sovjetskom Savezu i Charlatan (2020) o
češkom iscelitelju-prevarantu Janu Mikolašeku koji je bio „čovek
za sva vremena“ dok se nije preigrao.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Njen najnoviji film Green Border premijerno je
prikazan u Veneciji gde je osvojio specijalnu nagradu žirija (uz još
pregršt nestatutarnih), a bio je nominovan i za tri nagrade Evropske
Filmske Akademije, za najbolji film, režiju i scenario. U pitanju je
masivni, zahtevni „hiperlink“ film mozaičke strukture koji
pokušava da situaciji priđe iz nekoliko različitih uglova
gledanja.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Film počinje u avionu punom izbeglica koji
sleće u Minsk, a mi se fokusiramo na šestočlanu sirijsku porodicu
(deda, otac, majka, dvoje dece i beba) koja planira da preko
Belorusije i Poljske stigne u Švedsku gde ih čeka rođak koji tamo
živi i koji im je, navodno, platio za sve transfere. Porodici se
priključuje i jedna žena iz Afganistana, profesorka engleskog
jezika čiji je brat pomagao poljskim vojnicima za vreme američke
intervencije, pa je zato izabrala Poljsku za zemlju svog izbeglištva.
Oni, uz par očekivanih peripetija i dodatnih troškova koruptivne
prirode, stižu na granicu i provlače se ispod žice, puni nade,
misleći da su se domogli slobode i prava kakvi vladaju u Evropskoj
Uniji. Prolazak kroz šumu će se ispostaviti malo težim poduhvatom,
baš kao i spavanje po kiši, a naizgled dobronamerni farmer koji
afganistanskoj gospođi daje flašicu vode i par jabuka i upućuje je
na obližnju kuću je možda zapravo policijski doušnik. Bilo kako
bilo, granična straža stiže ubrzo i našu ekipicu vraća nazad u
Belorusiju gde ih dočekuju policajci koji se više ni ne prave
uljudni, već su namereni samo da ih opljačkaju i pošalju nazad u
Poljsku.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">U drugom poglavlju, situaciju na granici
posmatramo iz vizure mladog stražara Jana (Tomaž Vlosok) koji se
svojim poslom bavi kako bi dovršio kuću za svoju trudnu suprugu i
kćerkicu koju će njih dvoje dobiti, a u njemu, čini se, ni
najmanje ne uživa, za razliku od svojih kolega. U trećem poglavlju
upoznajemo aktiviste koji se trude da pomognu izbeglicama, ali da
ipak ne provociraju graničnu stražu čiji su stavovi prema
humanitarnom radu otprilike jednako tolerantni kao i prema
izbeglicama. Konačno, četvrto i najduže poglavlje fokusirano je na
Juliju (Maja Ostaševska), psihoterapeutkinju i udovicu čiji je muž
umro od korone, a koja traži nešto humano u šta će usmeriti svoju
energiju.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Struktura filma je takva da u svakom poglavlju
otkrivamo nove deliće slagalice ove kompleksne slike jer je to
jedino moguće iz tih različitih vizura. Međutim, uspeh koji
Anješka Holand i ko-scenaristi Mačej Pisuk i Gabriela Lazarkjevič
postižu je taj da u tim promenama fokusa i vizura vrlo elegantno i
predano propeliraju priču dalje i dalje, čak i preko nekih od
šokantnih obrata u kojima iz nje „ispadaju“ likovi za koje smo
mislili da su glavni. Nema tu proizvoljnosti, sve je podređeno
maksimalnom emocionalnom učinku, čak iako se likovi ponekad čine
kao tipski, što je u neku ruku očekivani rizik situacije kada se
snima „hiperlink“ film.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Režija Anješke Holand i male vojske pomoćnika
fluidna je i kinetična, oslonjena na ispravne instinktivne odluke.
Crno-bela fotografija Tomaša Naumiuka (za Holand je već „uslikao“
Mr Jones) u nijansama sivog potpuno je rešena idile koju bi šumski
pejzaž u zemljanim i zelenim tonovima možda imao, dok očaj i umor
na izrazima lica glumaca ovako dolazi do izražaja. Montaža Pavela
Hrdličke dovoljno je fluidna da se ne oseti teret trajanja filma od
dva i po sata gde se ređaju po pravilu neprijatni događaji i
prizori.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Neprijatnost kojom smo kroz film zasuti usmerena
je na to da kod nas izazove nekakvu humanu reakciju, pa se u svom tom
crnilu može iščitati da je Green Border zapravo optimističan
film. Svakako je tu reč o uratku koji pršti od iskrene emocije i
želje da se nešto konačno kaže i uradi, ali bez zauzimanja
superiorne pozicije i držanja predavanja gledaocima.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Jasno nam je da je drugačiji pristup
problematici moguć, na šta nas Anješka Holand i saradnici
podsećaju epilogom u kojem policija, straža i humanitarni aktivisti
zajedno dočekuju ukrajinske izbeglice na obeleženim graničnim
prelazima i uređuju prevoz za njih, njihove stvari i ljubimce do
većih gradskih centara. Narativ se promenio, na njih gledamo kao na
ljude pritisnute ratnom mukom, a ne kao na „oruđe u rukama naših
neprijatelja“, kako jedan od kapetana straže na početku filma
opisuje izbeglice iz Afrike i Azije. Ostaje pitanje zašto taj
ljudski pristup nismo mogli da primenimo i onda.</span></p><br /><p></p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-24594187771699130072024-02-05T09:00:00.001+01:002024-02-05T09:00:00.150+01:00American Star<p> kritika objavljena na XXZ</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgA0ILwhHXjxfDipCipkh1-O9qjcDQzbTHfrm2DK-rcRHR0t7Id5dg1ImVl5wn4IwLph20eEW7jakYHRkXZyYOGNmtHifaUzH65P6p_wz9aQ5sZfR9tC7kvAmmKsQzuaYak9ZyahXvQdM5bo9DZeFJ-nIsuDyr5xqBFSC7Pz9TeQ7tClDntTa__g-zSjAw/s1481/american%20star.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1481" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgA0ILwhHXjxfDipCipkh1-O9qjcDQzbTHfrm2DK-rcRHR0t7Id5dg1ImVl5wn4IwLph20eEW7jakYHRkXZyYOGNmtHifaUzH65P6p_wz9aQ5sZfR9tC7kvAmmKsQzuaYak9ZyahXvQdM5bo9DZeFJ-nIsuDyr5xqBFSC7Pz9TeQ7tClDntTa__g-zSjAw/w432-h640/american%20star.jpg" width="432" /></a></div><br /><p></p><p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;"><br /></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">2024.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">režija: Gonzalo López-Gallego</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">scenario: Nacho Faerna</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">uloge: Ian McShane, Nora Arnezeder, Oscar
Coleman, Fanny Ardant, Adam Nagaitis, Thomas Kretschmann</span></p>
<p align="left" class="western" lang="sr-Latn" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<br />
</p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Čim ugledamo protagonistu filma American Star,
jasno nam je šta je on po profesiji. Obučen u crno odelo „sportski
elegantnog“ kroja, sa crnom košuljom bez kravate i crnim cipelama,
on toliko odskače od okoline u filmu, ostrva Fuerteventura (deo
Kanarskih Ostrva) van sezone da može biti samo – plaćeni ubica.
Plaćene ubice su, pak, jedan od onih zlorabljenijih širokopoteznih
klišea sedme umetnosti, i o njima bi trebalo da nas zanima šta ih
je nateralo na to da ubijaju ljude za novac i kako se nose s time.
(Digresije radi, isto bismo morali da se zapitamo i za razna
uniformisana ili neuniformisana lica koja to čine po sasvim legalnoj
službenoj dužnosti, od snajperista do pilota vojnih dronova, ali
atentatori su tu ipak nešto egzotičniji i stoga za obradu
zanimljiviji koncepti.)</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Neki vešti reditelji su uspeli da o plaćenim
ubicama i njihovim egzistencijalnim (ili možda
egzistencijalističkim) krizama snime ikoničke filmove, Luc Besson
čak dvaput, s Nikitom i s Léonom, Martin McDonnagh s In Brugges
snime filmove koji će se dugo pamtiti, a neki su se, poput Davida
Finchera, u istoj nameri upetljali kao pile u kučine (prošlogodišnji
The Killer). Po svoj logici, reditelj manje ili više generičkih
horora i trilera Gonzalo López-Gallego bi morao da se na tom polju
oklizne kao Fincher, ako ne i gore, ali American Star je zapravo
iznenađujuče elegantan egzistencijalistički ogled centriran oko
centralnog kliše-junaka. Toliko je iznenađujući da je pravo čudo
da nije imao festivalsku premijeru, već je paralelno pušten u mali
broj američkih bioskopa i na internet.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Priča je zapravo bazična i predvidljiva.
Wilson (McShane) je tipični ostareli plaćeni ubica na tom mitskom
„jednom poslednjem zadatku“ koji ne ide po planu. Za početak,
njegova meta nije na predviđenom mestu u jednoj kući za odmor, a
kasne mu i obaveštajni podaci ko je meta zapravo. Drugi neplanirani
faktor je to da je na ostrvu i mladi kolega Ryan (Nagaitis), sin
njegovog nekadašnjeg i tragično poginulog ratnog druga, poslat od
strane šefova možda da ga proverava, a možda i da ga „penzioniše
zauvek“ jednom kada posao obavi. Wilson zapravo nema kuda, pa se i
pre tog saznanja prijavljuje u hotel u glavnom turističkom mestu na
ostrvu i koristi vreme dok ne dobije detaljnija uputstva za odmor i
refleksiju. Tu će sresti dečaka (Coleman) koji se večito igra sam
u i oko hotela dok se njegovi roditelji svađaju, komunikativnu
šankericu Gloriju (Arnezeder) s kojom otpočinje prijateljstvo i
sapatništvo na rubu romanse (ona će ga čak upoznati sa svojom
majkom u tumačenju legendarne Fanny Ardant s kojom je on zapravo
generacija) i njemu samom „generacijski blizak“ napušteni,
verovatno delimično potopljeni naslovni brod koji ima zanimljivu
priču...</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Scenarista Nacho Faerna (čije je iskustvo
uglavnom televizijsko) i reditelj López-Gallego ne beže od klišea
i predvidljivosti. To počinje s vizuelno unikatnom lokacijom čiji
su suvi, gotovo pusti pejzaži ukalupljeni u kliše turističkog
mesta van sezone, nastavlja se od pitanja o funkcijama likova u
zapletu (na koja ćemo dobiti odgovore baš kakve očekujemo),
Wilsonovom preterano elaboriranom pred-istorijom (bio je padobranac u
britanskoj vojsci, gledao je drugove kako ginu oko Foklendskih
Ostrva, pa se zato kloni mora), a kulminira sa simbolikom, od klinca
s kojim se sprijatelji (mali je tu podsetnik na sve ono čega se
Wilson u životu odrekao), pa do broda koji je završio gde je
završio mimo svakog plana. Ništa od toga, međutim, nimalo ne
smeta, a za to imamo nekoliko vrlo ubedljivih razloga.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Prvo, glumačke izvedbe su redom maestralne da
sve te likove možemo bez problema da „kupimo“ čak i kad
predosećamo njihovu klišeiziranost i prostu funkciju. López-Gallego
ima dovoljno intuicije i inteligencije da pusti Iana McShanea (s
kojim je već sarađivao na svom prethodnom filmu, dosta manje
uspelom The Hollow Point i tamo ga uterao u šmiru) da koristi svoje
kvalitete karakternog glumca koje je sticao u svojoj dugoj karijeri i
da ih možda po prvi put okrene u smeru glavne, noseće uloge. Iako
ni lik, ni glumac ne deluju da su baš toliko stari (preko 80 godina)
sve dok se izgovori istorijska referenca (a vreme radnje filma bi
komotno moglo da bude pomereno na sam početak milenijuma), mi
verujemo njegovom umoru, osećaju potrošenosti i toga da mu je svega
dosta. Njegove taktove savršeno slede ostali glumci, utoliko bolje
koliko im je više vremena na ekranu dodeljeno, time probijajući
okvire svojih uglavnom tipski napisanih likova s jasnim i
predvidljivim funkcijama.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Druga stvar je iznenađenje koje López-Gallego
postiže igrajući uglavnom protiv očekivanja po pitanju svog „tipa“
filma. On ovde uspeva da uverljivo dočara atmosferu više evropskog,
s primesama britanskog i „indie“-američkog žanrovskog filma
natopljenu melanholijom, koristeći se povremeno vrlo „insajderskim“
detaljima (kao što je to obrada pesme The Final Countdown u Gypsy
Kings-stilu koja se izvodi uživo od strane muško-ženskog
„flamenco“-dvojca i zvuči baš onoliko užasno koliko je to
potrebno da bi bilo maksimalno efektno), kojom zavređuje čak i
očekivanu nasilnu završnicu. Posebnu pohvalu tu zaslužuje određena
labavost u scenariju koja bez upotrebe „tupih instrumenata“ poput
naracija, unutrašnjih ili izrečenih monologa prerasta u diskretnost
kao vrhunski kvalitet filma.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">S time u vezi, treća stvar: American Star
zapravo nije film o plaćenom ubici na poslednjem zadatku (ovaj kliše
datira još iz westerna, pa je preko noira ušetao u trilere i
drame), niti je o samom Wilsonu (koji bi ovde mogao da bude i
trgovački putnik i penzionisani biznismen s viškom novca), koliko
je to film o čekanju i jednom specfičnom osećaju da svoj život
trošimo do apsurda. Zbog toga López-Gallego uspeva upravo tamo gde
se Fincher s The Killer ruši: da nas iznenadi jer nam zapravo veruje
da ćemo shvatiti i možda čak početi da saosećamo s
protagonistom. Zbog toga je American Star jedan od intrigantnijih
filmova u poslednje vreme.</span></p><br /><p></p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-14467495848397132132024-02-04T09:00:00.001+01:002024-02-04T09:00:00.145+01:00A Film a Week - 78 Days / 78 dana<p> previously published on Cineuropa</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh2Urly0_o985j833GsHlSa_Mh3nGkIop5VFsD4qUnflbr7mR5OqArOUFOu1Q_dWQJH-FdlweuWC01aeFXAOTaKhOQ-958zLEnh4Tp621NaqFRVL29d1jzB51-SDz7rSL6IK4vKzyRciLKoGVd8t4Hv-4pj_0W476dVuYuZgcA5TApKNTY9Ugobu6q5XNQ/s620/78%20days.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="413" data-original-width="620" height="426" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh2Urly0_o985j833GsHlSa_Mh3nGkIop5VFsD4qUnflbr7mR5OqArOUFOu1Q_dWQJH-FdlweuWC01aeFXAOTaKhOQ-958zLEnh4Tp621NaqFRVL29d1jzB51-SDz7rSL6IK4vKzyRciLKoGVd8t4Hv-4pj_0W476dVuYuZgcA5TApKNTY9Ugobu6q5XNQ/w640-h426/78%20days.jpg" width="640" /></a></div><br /><p></p><p class="western">
In Serbia, when someone says, “During the war,” it refers to the
1999 NATO air campaign in the Federal Republic of Yugoslavia, as
opposed to the other wars of the 1990s, strictly defined by the
territories they were fought on. Different groups of the population
have different memories of the 78-day springtime period of the
aforementioned year: the adult men, especially those with recent
military training, were drafted or feared being drafted; the women
and the elderly were struggling to get by in the new, uncertain
situation; while the younger primary- and secondary-school students
remember the period for the abundance of time they had on their hands
during the unplanned three-month school holidays in the spring,
followed by the scheduled two-month summer break.</p>
<p class="western">In some ways, the period was quite similar to the
late-winter and spring lockdown in 2020 that forced some sort of
unpleasant idleness on people: the global pandemic gave folks the
illusion that they were staying together online, while being isolated
within their family units, whereas the spring 1999 events gave the
illusion of people being brought together in an isolated country.
Documentarian Marko Grba Singh dealt with the parallels between the
two periods in his 2021 documentary <em>Rampart</em>, mixing actual
home videos with newly filmed footage. <strong>Emilija Gašić </strong>also
uses the home-video format of Hi8 tapes to tell the fictional story
and the experiences of three sisters in provincial Serbia during the
spring of 1999 in her feature-length debut, <em>78 Days</em>, which
has just premiered in the Bright Future section of IFFR.</p>
<p class="western">With their father (Croatian actor <strong>Goran
Bogdan </strong>channelling his signature “everyman” energy)
drafted into the army and their mother (<strong>Jelena Đokić</strong>,
glimpsed in <em>Celts</em>) having to take care of the household on
her own, the three sisters Sonja, Dragana and Tijana (played by
newcomers <strong>Milica Gicić</strong>, <strong>Tamara Gaj</strong><strong>o</strong><strong>vić
</strong>and <strong>Viktorija Vasiljević</strong>, respectively)
start filming their days on the home camcorder, over-writing some of
the older recordings in the process. The arrival of two siblings from
Belgrade, youngster Mladen (<strong>Pavle Čemerikić</strong>, of
<em>The Load </em>fame) and his sister Lela (<strong>Maša Ćirović</strong>),
in the house next door shakes up the dynamic between them. While
precious little dictator Tijana and Lela quickly become the best of
friends, a rift appears between the two older, secondary-school-age
sisters, since they both take an interest in Mladen. The laziness of
their idyllic days – characterised by forging friendships, singing
“funny” songs that mock the world leaders from that period, and
watching endless re-runs of one particular soap opera – is
sometimes interrupted by planes flying overhead and air-raid sirens,
reminding the characters and us, the viewers, that war is not an
abstract concept that only happens to someone else.</p>
<p class="western">With her film, Gašić aims to recreate her
childhood memories and those of her generation through a “found
footage” vibe. She achieves this through the perfect casting of
non-professional actors in the main roles and professionals in the
supporting ones, and through her consistent use of vintage, low-grade
filming technology. The blends she achieves in this way are perfect,
since the actors fit in with the scenery, which is enriched with
further detail by <strong>Maja Đuričić</strong>’s production
design and <strong>Senka Radivojević</strong>’s costumes, while
the shots obtained by the actors themselves are carefully mixed in
with those filmed by cinematographer <strong>Inés Gowland</strong>.
This is further enhanced by the discreet sound design handled by <strong>Dora
Filipović </strong>and some very compelling editing tricks employed
by <strong>Jovana Filipović</strong>. <em>78 Days </em>serves as a
moody, emotional and sincere time capsule that takes us back to a
very particular time and place.</p>
<p class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;"><br />
</p><br /><p></p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-28959341632505572112024-02-03T09:00:00.001+01:002024-02-03T09:00:00.165+01:00The Killer<p> kritika pročitana u emisiji Filmoskop na HR3</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi5t0ftWxUjJi_2wb_jZpmfw7rwuC5NTGf-TOQYxtZvK2YFDh9qvuyc9-f-0FpPXrpK2uE3cf3gJhWZa4-3FPQBAUHpYpw3yZE7HatZPsU72BOpmCl4qZdIGwxjYOu_T7bOPZOEVDLcu9-_O7chwVHGUJXHJE_1w5ApgTqXK7CFvSE1_GqOV0THa2hnjhg/s1481/the%20killer.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1481" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi5t0ftWxUjJi_2wb_jZpmfw7rwuC5NTGf-TOQYxtZvK2YFDh9qvuyc9-f-0FpPXrpK2uE3cf3gJhWZa4-3FPQBAUHpYpw3yZE7HatZPsU72BOpmCl4qZdIGwxjYOu_T7bOPZOEVDLcu9-_O7chwVHGUJXHJE_1w5ApgTqXK7CFvSE1_GqOV0THa2hnjhg/w432-h640/the%20killer.jpg" width="432" /></a></div><br /><p></p><p style="line-height: 200%; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">Ako postoji
tip lika u filmovima koji je od koncepta iz takozvanog stvarnog
života toliko puta rabljen i variran do iznemoglosti, toliko da je
sada već skoro nemoguće zamisliti novu varijaciju koja bi ga
oneobičila, onda je to plaćeni ubojica. Primjera radi, samo su na
ovogodišnjem filmskom festivalu u Veneciji premijere imala tri filma
triju poznatih filmskih autora potpuno različitih senzibiliteta, a
svi centrirani oko istog tipa lika. O franšiznim plaćenim ubojicama
iz stripova ili svjetova nalik na stripove, svim tim John-Wickovima i
Pravednicima ne treba ni trošiti riječi. A kada se u obzir uzmu i
plaćeni ubojice iz nešto bliže ili, pak, nešto dalje filmske
povijesti, bilo da se radi o „romantiziranim” verzijama stvarnih
likova poput Carlosa Šakala u Zinnemannovom </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Danu
šakala</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">,
ili o potpuno fiktivnim likovima poput Melvilleovog Samuraja,
Bessonovog Leona Profesionalca ili bilo kojeg od još sijaset kultnih
filmskih plaćenih ubojica, zadatak stvaranja smislenog i originalnog
filma na zadanu temu postaje još teži. Ali, dok još uvijek čekamo
da nam u kina ili na „streaming” platforme dođu dva ovogodišnja
venecijanska naslova, </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Aggro
Dr1ft</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
Harmonyja Korinea ili </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Hit
Man</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
Richarda Linklatera, možemo pod povećalo uzeti naslov </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Ubojica</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
u režiji dokazanog i možda posljednjeg majstora trilera kao žanra,
Davida Finchera.</span></span></p>
<p style="line-height: 200%; margin-bottom: 0cm;"> <span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">Za
početak, vrijedi notirati da je </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Ubojica</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
zapravo prerada i rekontekstualizacija istoimenog crtanog romana
francuskih autora, pisca Alexisa „Matza” Nolenta i crtača Luca
Jacamonta, te da je scenarij za njega napisao Andrew Kevin Walker
koji je s Fincherom već prije surađivao na filmu </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Sedam</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">.
Druga stvar koju valja zabilježiti je i to da Walker i Fincher,
makar nominalno, nemaju namjeru fokusirati se toliko na akcije svog
naslovnog junaka, koliko udubiti se u njegov unutarnji život,
rituale koje upražnjava i misli koje ga vode ili koje mu se makar po
glavi motaju. U interpretaciji vazda pouzdanog Michaela Fassbendera,
protagonist s puno lažnih imena, ali bez onog jednog pravog, vodi
nas kroz svoj svijet u formi unutarnjih monologa „isporučenih”
kroz naraciju. To barem vrijedi za prvo poglavlje smješteno u Pariz
(svako se od njih šest odvija na drugoj lokaciji), u kojem ćemo se
upoznati s većinom privatnih rituala, razmišljanja, praktičnih
rješenja i „pravila službe” našeg protagonista, dok on čeka
na žrtvu da mu dođe pred nišan u hotelskoj sobi preko puta
napuštenog ureda u koji se smjestio. Tako ćemo saznati da se
atentator opušta kombinacijom joge i standardnih vježbi poput
sklekova, da vrijeme često krati promatranjem kroz optički nišan,
koji nije uvijek nužno montiran na snajpersku pušku, da sluša
britanski sastav The Smiths. Saznat ćemo i zašto se odijeva kao,
kako sam kaže, „njemački turist”: kad već ne može ostati
neprimjetan i neprimijećen u visokotehnološkim uvjetima XXI.
stoljeća, cilj je makar ostati nepamtljiv i nezapamćen.</span></span></p>
<p style="line-height: 200%; margin-bottom: 0cm;"> <span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">Nakon
toliko brbljanja i dijeljenja poslovnih tajni, gledatelj bi mogao
pomisliti da je naš bezimeni profesionalac, koji empatiju smatra
slabošću, toliko dobar u svom poslu da je bezmalo nepogrešiv. Ali,
u odsudnom trenutku, on ipak promašuje metu (bez toga, možemo se
složiti, ipak ne bi bilo filma), pa mora bježati u svoje skrovište.
Ono se nalazi u Dominikanskoj Republici, gdje se odvija drugo
poglavlje priče. Skrovište je neposredno pred njegov dolazak
napadnuto, a njegova djevojka (igra je Sophie Charlotte) je nakon
susreta s dvoje drugih plaćenih ubojica završila u bolnici.
Otkrivši motivaciju za takav napad i mehaniku po kojoj je izveden,
ubojica kreće na put osvete. On ga vodi od New Orleansa, preko
Floride i prigradskih predjela savezne države New York do Chicaga.
Na meti će mu se naći njegov bivši „šef”, advokat Hedges
(Charles Parnell) i šefova tajnica Dolores (Kerry O'Malley), sirovi
i nasilni ubojica (Sala Baker), kolegica-profesionalka (Tilda Swinton
u najdojmljivijoj epizodi filma), a na koncu i sam
naručitelj-milijarder (Arliss Howard). Dok nas kroz opetovane
monologe ubojica uvjerava da je sve što radi apsolutno proračunato
i motivirano poslom, mi mu sve manje i manje vjerujemo...</span></span></p>
<p style="line-height: 200%; margin-bottom: 0cm;"> <span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">Na
zanatskom nivou, sve u filmu apsolutno štima, što i ne smije čuditi
budući da se Fincher oslanja na ekipu probranih suradnika s kojima
je već ranije surađivao: direktora fotografije Erika
Messerschmidta, montažera Kirka Baxtera i scenografa Davida Grahama
Burta. Ekipi se priključila kostimografkinja Cate Adams i sjajno se
uklopila u generalno pedantno okruženje, u kojem svaki detalj mora
biti na svom mjestu. Čak ni autori glazbe Trent Reznor i Atticus
Ross (duo iz „industrial” sastava Nine Inch Nails koji surađuje
s Fincherom od </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Društvene
mreže</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
i koji je upravo s tim naslovom uplovio u vode filmske glazbe) ne
uživaju neku naročitu slobodu. Naime njihova je originalna glazba
sasvim podređena onoj iz drugih izvora (iako tim segmentom dominira
„Best of” kompilacija sastava The Smiths, možemo čuti i neke
druge izvođače, od Portishead do „reggaeton” zvuka, što ima
svoju dramaturšku ulogu). Fincher, inače, glazbu uglavnom koristi
za komentar bilo recentnijih zbivanja na filmu, bilo unutarnjih
stanja svog protagonista. Ni na polju glumačke podjele redatelju se
nema što zamjeriti, budući da su epizodni likovi uglavnom potrošni,
što ne stavlja manje afirmirane glumce pod veliki pritisak, a Tilda
Swinton jedina, očekivano, svoju epizodu pretvara u nešto
memorabilno i to, čini se, bez previše uloženog truda. Opet,
ključan je izbor Michaela Fassbendera za ulogu ubojice, što se
ispostavilo kao savršeno pogođeno. Prvo, Fassbenderu i inače stoje
ti usamljenički, pedantni tipovi s čvrstom motivacijom, bilo da je
u pitanju vizija ili misija. Drugo, kao glumac je i više nego
sposoban egzistirati sam u kadru i fiksirati gledalačku pažnju na
sebe, ali je, kada to scenarij zahtjeva, spreman i dijeliti ekran s
nekim.</span></span></p>
<p style="line-height: 200%; margin-bottom: 0cm;"><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">Ipak,
teško je </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Ubojicu</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
nazvati dobrim filmom, s obzirom da neke od koncepcijskih autorskih
odluka nikako „ne piju vodu”. Prvo, ono što nam Fincher i Walker
pokušavaju prodati kao duboko psihološko, ili čak filozofsko,
zapravo dosta često ispada banalno i granično parodično,
primjerenije za film nekog lakšeg žanra, a ne za psihološku
triler-dramu. Drugo, i naracija koju koriste za komunikaciju tih
uvida prilično je tup instrument naveliko rabljen po filmovima. U
slučaju </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Ubojice</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">,
možemo reći čak i zlorabljen, budući da se čini da Fincher i
Walker pokušavaju ostaviti dojam nalik na onaj koji, primjerice,
postižu Martina Scorsesea i Paula Schrader u svojim mračnim
psihološkim trilerima, ali im ne uspijeva. Nadalje, ni komentari
kroz tekstove pjesama nisu baš najsuptilniji. Konačno, čini se da,
skupa sa svojim protagonistom, Fincher i Walker skaču sami sebi u
usta još prije polovice filma. Naime, oni mijenjaju okvir studije
karaktera plaćenog ubojice, koji zapravo obavlja jedan hladan,
dosadan i samotan posao, u okvir filma o osveti koja je sama po sebi
izrazito emocionalan čin. Na koncu, jasno nam je i da se Fincher
pokušava našaliti, ali nam te šale ne bivaju ni najmanje smiješne.
A možda ipak nije tu u pitanju Fincher, već potpisnik ovih redaka
kojem možda promiče neki alternativni ključ u kojem se film može
tumačiti. Jer, možda Fincher ovdje ne nastavlja niz filmova kao što
su </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Sedam</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
i </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Zodiac</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">,
nego nastavlja alegorijski govoriti o samom sebi kao u svom
prethodnom filmu </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>Mank</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">.
Možda je pedantni serijski ubojica samo metafora za pedantnog
egzekutora filmova u žanru trilera, možda je obilje glazbe metafora
za karijeru napravljenu u sferi glazbenih spotova. Možda su emocije
koje se pojavljuju kod ubojice redateljev vapaj za slobodom da se
bavi nečim što je njemu osobno bitno, a što je dobio tek kroz
suradnju s Netflixom. Taj mu moćni </span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR"><i>streaming</i></span></span><span style="font-size: medium;"><span lang="hr-HR">
servis usluge produciranja hit-serija kao što su Kuća od karata,
Mindhunter i Love, Death & Robots plaća izdašnim financiranjem
filmova bez suvišnih pitanja. Zapravo, ne zna se koji je okvir po
Finchera nepovoljniji: taj da je polučio derivativan i repetitivan
film na često rabljenu temu, ili taj da je ego-trip ostao jedina
pokretačka snaga njegove karijere.</span></span></p><br /><p></p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-36975136159249054082024-02-01T09:00:00.001+01:002024-02-01T09:00:00.147+01:00The Boys in the Boat<p> kritika objavljena u dodatku Objektiv dnevnog lista Pobjeda</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEilMPMHOH0fhmf8nsXgmcnvdghmqVlEz9pLXwF_C1TTLg7lJzFp8nT_WEBOCDeVHyOeY1gbOfKNuPPe7KdrySwDHc296vzvfduA1pV2hT9YuGoxh3Flls4LWGfHbEhNLOVo4wjOXz6wHiyrFbTCwx1rmgHHvW4KVJ8i3ncWv_mxit737iFKwlNRbsES53k/s1500/the%20boys%20in%20the%20boat.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1500" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEilMPMHOH0fhmf8nsXgmcnvdghmqVlEz9pLXwF_C1TTLg7lJzFp8nT_WEBOCDeVHyOeY1gbOfKNuPPe7KdrySwDHc296vzvfduA1pV2hT9YuGoxh3Flls4LWGfHbEhNLOVo4wjOXz6wHiyrFbTCwx1rmgHHvW4KVJ8i3ncWv_mxit737iFKwlNRbsES53k/w426-h640/the%20boys%20in%20the%20boat.jpg" width="426" /></a></div><br /><p></p><p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
„<span lang="sr-Latn">Ne prave ih više ovakve!“ Koliko ste puta
čuli tu rečenicu? A ako se usudimo da se upitamo zašto više nešto
ne prave na određeni način, vrlo lako ćemo doći do racionalnog
odgovora koji nam svejedno neće puno značiti jer konstatacija s
početka teksta u sebi sadrži emocionalnu komponentu otpornu na
racionalna objašnjenja.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Kada je tu reč o materijalnim objektima, poput
kuća ili automobila, recimo, razlozi su sasvim opipljivi i svode se
na nove standarde bezbednosti, ergonomije, ekologije i ekonomike u
skladu sa savremenim načinom života. A kada se radi o umetničkim
delima, poput filmova, slika ili knjiga, onda to znači da smo se svi
zajedno, i publika i kritika, u nekom trenutku zasitili određenog
tipa izraza koji tako postaje prevaziđen.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Ništa od toga ne znači da nećemo, sasvim
opravdano, osetiti neki nalet nostalgije kad ugledamo baroknu palatu,
egzotični „oldtajmer“ ili impresionističku sliku, kada
pročitamo neki klasični komad literature ili pogledamo neki film
koji odiše duhom „starih, dobrih vremena“. Problem možda
nastane kada osetimo da su stvaraoci tog dela kalkulisali upravo s
tom našom nostalgijom i da su namerno hteli da je izazovu. Čini se
da u funkciji filmskog autora Džordž Kluni iz filma u film
upadljivo računa na taj osećaj, nadajući se da će neko, moguće
stariji u publici, sa suzom u oku izgovoriti baš tu uvodnu rečenicu.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Možda nije to tako bilo od početka, a možda
nam se samo tako činilo zbog Klunijevog šarma kojim je on
kompenzovao ograničenja koja je imao i kao glumac. Naprosto, Kluni
deluje kao dasa i kao šeret, kao neko s kim bismo drugarski popili
pivo, a ko opet ima integritet koji se ne stidi da pokaže. Kluni se
na šarm i na integritet „vozio“ i kao reditelj, birajući
društveno važne teme iz ne tako idilične prošlosti, te ih
uparujući sa tim starovremenskim, ali šarmantnim načinom obrade
kojim se isticalo da nam je „istorija umetnosti“ daleko finija i
idiličnija od one „obične istorije“.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Nije on prvi glumac koji se na taj način dao u
rediteljske vode, ako se samo prisetimo vedeta Novog Holivuda Vorena
Bitija i Roberta Redforda. Bilo je svakako nečeg „novoholivudskog“
u Klunijevim ranim autorskim radovima. Prvenac Confessions of a
Dangerous Mind (2002) bio je gladak spoj špijunskog trilera i
krimi-komedije nastao prema kultnoj memoarskoj knjizi, a Kluni je tu
dosta poletno pročitao scenario Čarlija Kaufmana. S Good Night, and
Good Luck (2005) nas je podsetio na važnost ozbiljnog i predanog
novinarstva u neprestanoj borbi za očuvanje demokratije. The Ides of
March (2011) je pružio iskren pogled u politiku kao u prljavu
rabotu. Jedino se Leatherheads (2008) može okarakterisati kao lagani
promašaj, ali opet nekako simpatičan koliko zbog toplog humora,
toliko i zbog priče o autsajderima koji postaju pobednici.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Onda je usledio The Monuments Man (2014) u kojem
nam je Kluni očitao „važnu istorijsku lekciju“ o vrednostima
očuvanja kulturne baštine i borbe protiv nacizma, ali je to učinio
na jedan anahroni, naivan način. Suburbicon (2017) je tek bio
promašaj, zapravo „podgrejani leš“ od filma nastao na nikad
ekranizovanom, a već mnogo puta „čerupanom i recikliranom“
scenariju braće Koen dodatno opterećen još jednim uglom istinite
priče o inherentnom rasizmu u američkom predgrađu. Kluni je onda
„zaigrao“ za „striming“ igrače, pa je svoju anemičnu
SF-dramu The Midnight Sky snimio za Netflix, a dramu o muškom
mentorstvu The Tender Bar (2021) za Amazon.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Iz slične „kuhinje“ dolazi nam i The Boys
in the Boat, ali sa još dodatnom maskom staromodnog holivudskog
bioskopskog filma koji bi u neka druga vremena imao ambicija i prema
nagradama. Na početku ćemo čuti tu riku i ugledati onog ikoničkom
MGM-ovog lava, možda znajući, a možda i ne, da je nekad slavna
kompanija završila u vlasništvu globalnog servisa za dostavu. Možda
račun s buđenjem nostalgije kod gledalaca ove „inspirativne“
priče o sportu, društvu i prevazilaženju prepreka počinje baš
tu.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">The Boys in the Boat je zapravo priča o
američkom veslačkom osmercu s univerziteta Vašington u Sijetlu
sačinjenom od momaka skromnog, radničkog porekla koji su prvo
pobedili svoje rivale s prestižnih univerziteta u kvalifikacijama, a
onda i odneli zlatnu medalju na Olimpijadi u Berlinu 1936. godine.
Kada malo bolje razmislimo, pred sobom imamo spoj Leatherheads
(sport, socijala, autsajderi koji pobeđuju protiv svih šansi) i The
Monuments Men (jer se naši momci, makar metaforički, bore i protiv
nacizma).</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Priča je ispričana iz ugla autsajdera među
autsajderima, Džoa Renca (Kejlam Tarner), momka koji živi u naselju
baraka iznad grada i koji studira da postane inženjer kako bi se
izvukao iz bede u kojoj je proveo čitav život. Džo čak ima
problema da plati školarinu jer posla kriznih 30-ih nema na vidiku,
pa pristaje na ideju svog kolege Rodžera (Sem Strajk) da se prijave
na test za fakultetski veslački tim koji čeličnom rukom vodi
trener Al Ulbrikson (Džoel Edžerton). Mesto u timu nudi beneficije
u vidu besplatnog smeštaja i plate kojom se može pokriti školarina,
a naša dvojica sirotana prolaze u žestokoj konkurenciji tek nešto
manjih sirotana, iako pre toga nisu imali nikakvog veslačkog
iskustva.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Put dalje vodi na kvalifikacije (kroz koje ćemo
naučiti po nekoliko opštih mesta o veslanju uopšte i o timskom
veslanju posebno, uz podsetnik da je najvažniji timski rad) u kojem
se susreću s bogatijim i iskusnijim ekipama, što će oni pobediti
svojim radom, a trener svojom ingenioznom taktikom. Usput, imamo i
„ženski ugao“, doduše vrlo pasivan, kroz Džoovu devojku Džojs
(Hedli Robinson) i trenerovu ekscentričnu suprugu Hejzel (Kortni
Hengeler), te onaj staračko-mentorski kroz drugog trenera Džordža
Pokoka (Piter Ginis) koji Džou daje životne lekcije. Avantura se
završava na Olimpijadi, u finalu gde ih čekaju favorizovani Nemci,
dok Hitler lično, nakon sramotne epizode s Džesijem Ovensom,
posmtra trku s počasnog mesta na tribini.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Kao osnova za film je poslužila ne-fikcijska
hit-knjiga Daniela Džejmsa Brauna koju je u scenario pretočio Mark
L. Smit (The Revenant). S tim od tačke do tačke predvidljivim
scenariom počinju i svi problemi filma. Ne samo da je priča poznata
sama po sebi, nego je ispričana kroz sve same klišee, skoro bez
ikakve individualne karakterizacije likova osim protagoniste (premda
je i ona tipska), uz gomilu poštapanja (svi ostali likovi su
dramaturške „štake“ koje je teško zamisliti van filma, kao
ljude od krvi i mesa). To poprima tolike gabarite da su i Džesi
Ovens i Hitler svedeni na nezanimljivu, toliko puta ponovljenu
istorijsku fusnotu i da je interesantan glumac kao što je to Džoel
Edžerton ovde beskrajno monoton kao stereotipni trener.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Klunijeva letargična režija tu nikako ne
pomaže, jer on ne uspeva da unese pravu, opipljivu dinamiku u
sportsko takmičenje (setimo se samo Finčera, veslačke regate i
blizanaca u The Social Network), niti da u film ubaci slojevitost
koja je prisutna knjizi (dekonstrukciju olimpijskog Berlina kao
„Potemkinovog sela“ u svrhu propagande nacizma), pritom, zajedno
sa Smitom, preuveličavajući dostignuće momaka koji možda nisu
bili favoriti, ali nikada nisu bili bez (sportskih) šansi. Kluni čak
ne uspeva ni da razigra glumce, što je čudno za režisera koji je
po svojoj vokaciji pre svega glumac, pa tek individualni napori
(najčešće Pitera Ginisa) povremeno urode plodom.</span></p>
<p align="left" class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<span lang="sr-Latn">Utisak tek donekle popravlja fotografija Martina
Ruea i relativno uverljiva scenografija (premda su i one očito
„krpljene“ CGI-jem) i prigodna orkestracija Aleksandra Despla kao
jedino sredstvo koje kod gledaoca može izazvati emocionalnu
reakciju. Na kraju, The Boys in the Boat nije ni toliko loš film,
koliko je mlak, tanak i predvidljiv. Izgleda da se računalo da će
se oslanjanjem na klišee pogoditi nostalgična i inspirativna žica
„filmova kakve više ne prave“, ali domet je na kraju krajnje
skroman, za nedeljno popodne.</span></p><br /><p></p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8686914185523490226.post-44369170908664998452024-01-31T23:30:00.169+01:002024-01-31T23:30:00.129+01:00Lista - Januar 2024.<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjanY5pXTBMFSHPQx1rXIh4Q3GbYGTjG5qk30oh2CiXwVBv_0VNRJZMqPdk5Lni21b779tTXZysKLNWfQ7eJzHAXLPufO08RYMd2p8jRQSJlvnANPRA5Z6NXHImYczMbvmFs8mbhvu2niD_GYO0s_ZxXGobGqETAsqA5zcsItBM4WjIZaTc9TAKufnyIV0/s1016/lista.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="570" data-original-width="1016" height="360" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjanY5pXTBMFSHPQx1rXIh4Q3GbYGTjG5qk30oh2CiXwVBv_0VNRJZMqPdk5Lni21b779tTXZysKLNWfQ7eJzHAXLPufO08RYMd2p8jRQSJlvnANPRA5Z6NXHImYczMbvmFs8mbhvu2niD_GYO0s_ZxXGobGqETAsqA5zcsItBM4WjIZaTc9TAKufnyIV0/w640-h360/lista.jpg" width="640" /></a></div><br /><p></p><p>Ukupno pogledano: 55 ( 35 dugometražnih, 18 kratkometražnih, 2 srednjemetražna)<br />Prvi put pogledano: 54 (34 dugometražna, 18 kratkometražnih, 2 srednjemetražna)<br />Najbolji utisak (prvi put pogledano): Dream Scenario<br />Najlošiji utisak: Missing<br /></p><p><br /></p><p>*ponovno gledanje<br />**kratkometražni<br />***srednjemetražni<br />**(*) kratkometražni, ponovno gledanje<br /></p><p>kritike objavljene na webu su aktivni linkovi</p><p>datum izvor Naslon na Engleskom / Originalni naslov (Reditelj, godina) - ocena/10</p><p>01.01. video Missing (Nicholas D. Johnson, Will Merrick, 2023) - 4/10<br />03.01. video The History of Metal and Horror (Mike Schiff, 2021) - 6/10<br />04.01. video <a href="https://www.xxzmagazin.com/u-smeru-oslobodenja-ili-unistenja">Eileen </a>(William Oldroyd, 2023) - 8/10<br />04.01. video Resurrection (Andrew Semans, 2022) - 7/10<br />05.01. video God's Country (Julian Higgins, 2022) - 4/10<br />06.01. video The Year Between (Alex Heller, 2022) - 6/10<br />07.01. video Something You Said Last Night (Louis De Filippis, 2022) - 5/10<br />09.01. video <a href="https://www.xxzmagazin.com/emocije-i-zivotne-lekcije">All Dirt Roads Taste of Salt</a> (Raven Jackson, 2023) - 6/10<br />10.01. video The Old Way (Brett Donowho, 2023) - 6/10<br />11.01. kino <a href="https://www.pobjeda.me/clanak/petak-ferrari-majkla-mana-anahrona-studija-muskosti">Ferrari </a>(Michael Mann, 2023) - 5/10<br />11.01. kino <a href="https://www.pobjeda.me/clanak/next-goal-wins-olinjalo-fudbalsko-zezanje">Next Goal Wins</a> (Taika Waititi, 2023) - 6/10<br />12.01. video Sympathy for the Devil (Yuval Adler, 2023) - 4/10<br />14.01. video Jethica (Pete Ohs, 2022) - 7/10<br />15.01. video Utama (Alejandro Loayza Grisi, 2022) - 6/10<br />16.01. video Self Reliance (Jake Johnson, 2023) - 7/10<br />17.01. video They Cloned Tyrone (Juel Taylor, 2023) - 7/10<br />18.01. video I Like Movies (Chandler Levack, 2022) - 5/10<br />18.01. video <a href="https://www.pobjeda.me/clanak/netfliksov-hit-society-of-the-snow-jezivo-uvjerljiv-ali-ipak-iz-trece-ruke">Society of the Snow / La sociedad de la nieve</a> (J.A. Bayona, 2023) - 7/10<br />18.01. video <a href="https://www.xxzmagazin.com/tres-film-za-depresivni-januar">Destroy All Neighbors</a> (Josh Forbes, 2024) - 6/10<br />19.01. video The Outwaters (Robbie Banfitch, 2022) - 4/10<br />19.01. video The Great Escaper (Oliver Parker, 2023) - 7/10<br />**20.01. video The Bones / Los Huesos (Joaquin Cocina, Cristóbal León, 2021) - 7/10<br />*22.01. video Charlie and the Chocolate Factory (Tim Burton, 2005) - 8/10<br />23.01. video <a href="https://www.xxzmagazin.com/paklena-kuhinja-bliske-buducnosti">The Kitchen</a> (Daniel Kaluuya, Kibwe Tavares, 2023) - 6/10<br />24.01. video Willy Wonka & the Chocolate Factory (Mel Stuart, 1971) - 7/10<br />25.01. video Joy Ride (Adele Lim, 2023) - 6/10<br />25.01. video <a href="https://www.pobjeda.me/clanak/the-boys-in-the-boat-veslacka-regata-skromnih-dometa">The Boys in the Boat</a> (George Clooney, 2023) - 5/10<br />**25.01. video Home Office / Hjemmekontor (Endre Lund Eriksen, Daniel Damm, 2023) - 7/10<br />**25.01. video Creepy Crawlies / Susjede bubice (Filip Zadro, 2023) - 7/10<br />**25.01. video Keep It Quiet / Šutim (Sara Horvatić, 2023) - 6/10<br />**25.01. video Splashback (Luka Hrgović, Dino Julius, 2023) - 6/10<br />**25.01. video Skummy (Saša Poštić, 2023) - 4/10<br />26.01. festival <a href="https://sirp.ee/s1-artiklid/film/onnemangud-unenaod-ja-voitlus-tuhistamiskultuuriga/">Coup de chance</a> (Woody Allen, 2023) - 7/10<br />26.01. festival <a href="https://sirp.ee/s1-artiklid/film/onnemangud-unenaod-ja-voitlus-tuhistamiskultuuriga/">Dream Scenario</a> (Kristoffer Borgli, 2023) - 9/10<br />**26.01. video Under the Rug / Škafetin (Paško Vukasović, 2023) - 7/10<br />**26.01. video Tide / Plima (Eva Vidan, 2023) - 6/10<br />**26.01. video Let Love In / Neka ljubav kaže sve o nama (Kristina Barišić, 2023) - 6/10<br />**26.01. video Late Winter / Kasna zima (Jasna Safić, 2023) - 6/10<br />27.01. video <a href="https://radio.hrt.hr/slusaonica/filmoskop?epizoda=202401271300">The Killer</a> (David Fincher, 2023) - 5/10<br />**28.01. video 1001 Night / 1001 noć (Rea Rajčić, 2023) - 7/10<br />**28.01. video Espi (Ivan Grgur, 2023) - 5/10<br />**28.01. video Radicle / Korijen (Dora Fodor, 2023) - 5/10<br />**28.01. video Houses Without Roofs / Kuće bez krovova (Jakov Torić, 2023) - 6/10<br />***28.01. video Marija Sekelez: mi od pijeska živimo (Helena Sablić Tomić, Davor Šarić, 2023) - 4/10<br />***28.01. video Zemlja ognja (Mladen Đaković, 2023) - 6/10<br />**28.01. video U potrazi - Jedna noć u Zagrebu (Matea Jocić, 2023) - 6/10<br />**28.01. video Darkroom / Tamna komora (Marinko Mainkić, 2023) - 7/10<br />**28.01. video What's Sweeter Than Lamb? / Šta je slađe od janjetine (Jakov Torić, 2023) - 6/10<br />29.01. video <a href="https://www.xxzmagazin.com/svoj-zivot-trosimo-do-apsurda">American Star</a> (Gonzalo López-Gallego, 2024) - 8/10<br />**29.01. video Short Cut Grass / Niska trava (David Gašo, 2023) - 6/10<br />30.01. festival <a href="https://cineuropa.org/en/newsdetail/455701/">78 Days / 78 dana</a> (Emilija Gašić, 2024) - 7/10<br />30.01. video <a href="https://lupiga.com/filmovi/ostavite-svijet-iza-sebe-vise-los-negoli-dobar-trash-film-u-produkciji-bracnog-para-obama">Leave the World Behind</a> (Sam Esmail, 2023) - 4/10<br />31.01. video Your Lucky Day (Dan Brown, 2023) - 4/10<br />31.01. video DogMan (Luc Besson, 2023) - 5/10<br />31.01. video Vitić Dances / Vitić pleše (Boris Bakal, 2023) - 7/10<br /><br /></p>Film na danhttp://www.blogger.com/profile/01274451072995134080noreply@blogger.com0