28.8.25

Radio Rambo Amadeus

 kritika objavljena u dodatku Objektiv dnevnog lista Pobjeda


U poslednjih nekoliko godina, Sarajevo Film Festival je postao plodno tlo za dokumentarce o muzičarima iz bivše Jugoslavije, njihovim karijerama i poduhvatima. Imali smo tako Seju Seksona i Zabranjeno pušenje u Svetlima Sarajeva, Srđana Jevđevića i Kultur Shock u filmu Grandpa Guru, ili Zorana Predina i sastav Lačni Franz, kao i njegovu karijeru kantautora posle toga prošle godine u filmu Praslovan.

Ove godine premijeru imaju dva „Yu-rokumentarca“: Treći svijet Arsena Oremovića o grupi Haustor, naslovnoj ploči i kreativnoj energiji Darka Rundeka i Srđana Sachera, te Radio Rambo Amadeus Dušana Varde o „svjetskom mega caru“ i njegovom projektu 24/7 radija. Prvi se uvrstio u zvaničnu dokumentarnu konkurenciju, dok je drugi imao premijeru na otvorenoj pozornici preko puta Vijećnice, van konkurencije.

Za početak, pokušajmo da definišemo ko je i šta je Rambo Amadeus. Muzičar i multi-instrumentalista svakako. Revolucionar koji je izbrisao strogo definisane granice između žanrova. Kreativac, hedonista i humorista. Ekološki aktivista i „filozof-amater“. Jedriličar i „jadranski moreplovac“. Javna ličnost, propagandista i samoreklamer. Ali pre svega performer i „šoumen“. Jer će Rambo izvoditi svoju predstavu, skriptiranu ili ne, kad god za to ima priliku, odnosno publiku, pa makar u njoj bio jedan čovek ili, pak, samo kamera.

Raditi dokumentarac o takvoj ličnosti je svakako zabavno, ali može biti i teško i nepredvidljivo u smislu strukturiranja svega toga u koncizno delo koje ima „glavu i rep“. Svako ko se tako nečega dohvati izlaže se riziku da mu Rambo preotme projekat i zavrti ga u nekom svom nepredvidljivom pravcu, ili čak više pravaca. Dušan Varda je pokušao, ali...

Okosnicu filma čini Rambov projekat pokretanja sopstvene radio-stanice. Navodno je za vreme korone shvatio da je, iako „svetski mega car“, ipak smrtan, pa da ima poriv da za sobom ostavi neko nasleđe, pa se radio s njegovom muzikom, razgovorima s gostima i uključenjima (malobrojnih) slušalaca činio kao dobra ideja. Konkurencija za tako nešto nije velika: jedan je Rambo Amadeus i teško da bi se neko drugi takvog nečeg dosetio. Plan je da radio sa „striminga“ na internetu ode i u „fizički“ etar putem dve male, lokalne radio-stanice u brdima iznad Boke. Jer, ma koliko radio kao medij patio od krize ideja i bio zatrpan lošim vestima i često lošom muzikom, on je ipak preživeo konkurenciju televizije, pa će opstati i u doba interneta i sadržaja na zahtev.

Avantura sa radijom koja još uvek traje (makar i po inerciji, jer Rambo Amadeus svakako nije naročito uporan i konzistentan tip koji bi nešto gurao na silu ako mu ne ide) nije jedino što protagonista i režiser propagiraju u filmu. Tu su još i ideje o muzici, hedonizmu, jedrenju, odgovornoj propagandi korisnih stvari i ispravnih ideja, ekologiji i održivosti razvoja, kako ličnog, tako i društvenog, te o ostavljanju nečeg svog i autentičnog u nasleđe budućim generacijama. U tom smislu, imamo i isečke i kratke analize Rambovih kultnih pesama, snimke nastupa novijeg datuma, i to ne samo muzičkih, već i u pozorištu i na tribinama i konferencijama, svedočanstva Rambovih saradnika, prijatelja i poklonika i njegove „solo-tačke slobodnog stila“.

Rekosmo, takvu ličnost je teško obuzdavati i usmeravati, pa Rambo zapravo preuzima film i od njega pravi svoj šou. A kako se ne drži teme uvek i po svaku cenu, već intuitivno ubacuje gegove i kratke štoseve, nekakvu konzistenciju je teško tražiti. Čini se da mu režiser Varda nije dorastao, već da se oko toga, u montaži Branislava Godića, sklapa od obilja materijala koji im sam Rambo servira gotovo serijski. Takav materijal ne može biti konzistentan po pitanju kvaliteta, ali fore su uglavnom smešne, a zrnca mudrosti uglavnom na mestu.

Srećom, ni film ne traje preterano dugo, tek nešto preko 70 minuta, pa je u suštini zabavan, čime se servisira publika koja Ramba Amadeusa voli, ceni i gotivi, ali neku novu teško da će privući. Neće ni nekim novim klincima objasniti Rambov fenomen, stvaralački ili društveno angažovani. Za tako nešto je ipak potrebno nešto više strukture.


No comments:

Post a Comment