28.7.15

For Some Inexplicable Reason / VAN valami furcsa és megmagyarázhatatlan


2014.
scenario i režija: Gabor Reisz
uloge: Aron Ferenczik, Juli Jakab, Miklos Horvath, Balint Gyorivanyi, Tamas Owczarek, Roland Lukacs, Katalin Takacs, Zsolt Kovacs, Kata Bach, Maria Leite

Iz nekog neobjašnjivog razloga i mi kritičari znamo krivo proceniti film na osnovu opisa. Dobro, treba imati u vidu da je pisanje opisa za festivale i njihove kataloge uglavnom PR posao, a da se PR uglavnom obraća najširoj publici, a kritičari nisu ni najšira ni sasvim obična publika. To rezultira time da film po opisu može zvučati obično, čak trivijalno, i da ne donosi nešto novo. Iz nekog neobjašnjivog razloga, istoimeni film (u direktnom prevodu) iz opisa mi je delovao baš tako obično, ali reč je o izuzetno inovativnom, promišljenom i dobro posloženom filmu koji je svakako vredan pažnje i publike i kritike.
Recimo to ovako, u pitanju je urbana komedija nalik na newyorške u čijem se centru nalazi Aron (Ferenczik), momak od skoro 30 godina koji je zapeo u studentskoj životnoj rutini. Umesto New Yorka, imamo budimpeštu, ali priča je slična: svi njegovi drugovi su započeli svoje karijere, a on i dalje tapka u mestu. Valjda ga je zbog toga i ostavila njegova devojka Eszter (Jakab), pa ga upoznajemo kroz montažnu sekvencu u kojoj on fantazira o svojoj smrti (ono kao, samo se sruši u slapstick maniru) u najrazličitijim situacijama - na ulici, u javnom prevozu, kapirate već. Pored toga što nema posao, što nema ni devojku i što su svi njegovi drugari uspešniji od njega, Aron ima i roditelje, izgubljenog oca (Kovacs) i zaštitničku majku (Takacs) koji ga forsiraju da nađe posao, smiri se, sredi i sve što već ide. To ide do toga da mu majka, sramotno kako to samo majka ume, piše CV i pokušava da ga zaposli.
E, sad, logorejični i nesigurni Aron, neodoljivo štreberskog izgleda uglavnom ne pije, ali kad vidi Eszterinu sliku sa drugim tipom na društvenim mrežama, spontano popizdi, nalije se i bukira kartu za Lisabon, iz nekog neobjašnjivog razloga. (Dobro, objašnjeno nam je, ali to svejedno deluje na dugačkom štapu.) Možda je to novi početak, ali u Budimpešti svejedno mora da reši neke zaostatke, kao i ničim izazvan “crush” na curu koja se zove Eva Tinta (Bach) i koja je, od svega, kontrolorka u javnom prevozu koja ga je ulovila.
Sadržaj filma svakako meandrira levo-desno, gore-dole, u svim mogućim i nemogućim pravcima, ali For Some Inexplicable Reason je film koji će vas zabavljati od početka, pa do apsolutno genijalne odjavne špice koja se pomera horizontalno tako da vidimo manje ili više celu ekipu ispred i iza kamere. Ipak, to nije samo produkt nekog nestrukturiranog ludila i naleta kreativnosti, već je u pitanju izrazito promišljen film koji svoje fore predano gradi i uredno naplaćuje. Jasno, Gabor Reisz je debitant u celovečernjem formatu, ali i veteran kratkih filmova, pa iz tog formata preuzima neke postupke. Montažne sekvence su izvrsno manične, u glumačkoj ekipi su Reiszovi prijatelji i dosta često se oseti duh improvizacije, kako u tekstu, tako i u fotografiji (koju Reisz takođe potpisuje).
Uticaji starije, proverene, ali i savremene kinematografije su vidljivi na svakom koraku, ali to nije puko podražavanje, nego pre svega promišljanje i rekontekstualizacija. Većina gledalaca će na prvu loptu prepoznati da neke scene izgledaju kao da ih potpisuje Michel Gondry, ali asocijacije mogu ići i dalje. For Some Inexplicable Reason je film koji pre svega savršeno rekontekstualizira urbane komedije ranog Woodija Allena, što je redak primer (ako ne i bez presedana) u kinematografiji kontinentalne Evrope. Aron Ferenczik sjajno kanalizira tog woodyallenovskog tipičnog logorejičnog i nesigurnog lika kojem se stalno dešavaju neki baksuzi, ali Reisz ne staje na tome. Ruši se četvrti zid, govori se u kameru, oseća se duh vremena i na tome se poentira.
Nije se to slučajno dogodilo baš u Budimpešti. Možda zaboravljamo, ali Woody Allen nije ni samo newyorški, niti samonikli fenomen, već jedan od predstavnika te newyorško-židovske komičarske scene. Možda nije bio na sceni, ali jedan Budimpeštanac Ephraim Kishon je bio svakako literarni pandan celoj toj školi izrazito kvalitetnog, hrabrog i elaboriranog humora. Nije teško pronaći poveznice i povući paralele. Mislite o tome i dobro se zabavite.

No comments:

Post a Comment