Showing posts with label steampunk. Show all posts
Showing posts with label steampunk. Show all posts

22.1.17

A Film a Week - April and the Extraordinary World / Avril et le monde truqué

A Film a Week is a weekly column on this blog, run on Sunday for our English-language readers and friends, presenting usually local or European festival films to a wider audience. Every review is directly written and not translated.
April and the Extraordinary World is really something, well, extraordinary. It is an animated feature, a delightful and wild adventure in a crazy, steam punk-themed world based on Jacques Tardi’s graphic novel, directed by Christian Desmares and Franck Ekinci and beautifully voiced by pleiad of French actors, including Marion Cotillard, Marc-Andre Grondin and Jean Rochefort. It is unmistakable Tardi’s work, but other influences can also be found, like Tintin, Miyazaki’s work and even live-action science fiction classics like Fritz Lang’s Metropolis.

Let’s start with the world. Imagine that Franco-Prussian war never occurred because Emperor Napoleon III got killed in a scientific experiment, and his son Napoleon IV signed the peace treaty that kept the French Empire and consolidated its place at the center of Europe. That would mean that the 2nd Industrial Revolution that brought us combustion engine and electricity would be postponed and the world would be stuck with steam engines only. But over the span of several decades, the resources like coal and wood became scarce, which led to the energy wars with the League of America for the Canadian forest, poverty and a gray and dusty world. It seams that the only good thing is that there are two Eiffel Towers.

The year is 1931, and the government is hunting the scientists to help with the research. That is, the ones who are not disappearing on their own since the accident. Since the greatest minds are nowhere to be found, the government is left with the mediocre ones. Inspector Pizoni wants to change it by capturing Prosper, nicknamed Pops, his son Paul and daughter-in-law Annette who have been working in secret on the potion of immortality. When Paul and Annette get killed in the chase, their daughter April is left alone in the world, aside the talking cat Darwin, a clear side-effect of the immortality experiments.

Ten years later, April is living in hiding and working on the potion trying to save Darwin’s life. She is still the target of Pizoni who wants to get Pops through her. But the accidental meeting with a thief-turned-police informant Julius sets the new adventure in motion that will the characters and the viewers beyond their wildest dreams. Think of the invention of electricity, robot-rats, steam punk planes, moving houses, intelligent mutated lizards and whatnot.


Every scene has at least one brilliant punchline, a witty comedic turn or a piece of imaginative steam punk technology. Even though the structure is somewhat off, with the introduction being a bit too long and the ending that feels rushed, and the plot doesn’t make too much sense (no more or less than a standard issue animated adventure), but those small gems like bicycle-powered zeppelins, long distance cable cars, the head of the Emperor’s statue converted into living quarters, switches hidden in globe model, re-imagination of steam-powered cars, radio and television are enough to make April and the Extraordinary World a great experience. It’s larger than life story about sustainability, hopes for a better future, beautifully voiced and elegantly hand-drawn with simple lines, it feels so retro and so new at the same time.

23.1.16

Crimson Peak


2015.
režija: Guillermo del Torro
scenario: Guillermo del Torro, Matthew Robbins
uloge: Mia Wassiokowska, Jessica Chastain, Tom Hiddleston, Charlie Hunnam, Jim Beaver

Možda ne moramo svi imati fanovski odnos do Guillerma del Torra, ali mu moramo priznati dve stvari. Prva je da je sjajan menadžer koji jako dobro zna šta kome prodati. Aktivan je na televiziji i na filmu, u Hollywoodu i u Evropi (jedino je svoj prvenac Cronos realizovao u rodnom Meksiku) i tačno zna šta kod koje publike prolazi. Potpuno komercijalni ili potpuno art-film, svejedno je jer del Torro je u stanju napraviti sve. A to što radi, radi vraški dobro: njegovi filmovi su bogati teksturom, vizuelno atraktivni, često gothic i svakako uzbudljivi i na racionalnom i na visceralnom nivou, a da autor pritom ne zanemaruje ni kontekst.
Neka kao primer posluže dve vezane scene s početka Crimson Peaka, odmah iza prologa. Devojka Edith (Wassikowska), očito iz dobre kuće, u balskoj haljini ide kroz blatni trg u Buffalu, NY i ulazi u monumentalnu zgradu. Vreme je prelaz vekova, mesto lagano provincijalno. Očito bogata devojka koja ne mora da radi za život pokušava da predstavi izdavaču svoj rukopis za knjigu priča o duhovima. Izdavač je odbija, od žena ako već pišu, očekuje se ljubavni roman, a ne nekakvi duhovi, na tu temu je sprdaju i dokone žene na koje je u hodniku naletela. Društvo može shvatiti Jane Austen, ali ne i Mary Shelley i del Torro sjajno postavlja taj društveni kontekst.
Del Torro u tom društvenom kontekstu polako i pažljivo gradi priču. Imamo, dakle, tu devojku Edith i njenog bogatog oca (Beaver) kome je ona sve na svetu. Imamo društvene krugove, ženidbe i udadbe, bogate američke industrijalce i osirotelo englesko plemstvo, hohštaplere i prevare. Imamo i ljubavni trougao neke vrste između Edith i njena dva udvarača, oftalmologa i ljubitelja misterija (hej, ipak je to nekakvo viktorijansko doba) Alana McMichaela (Hunnam) i romantičnog engleskog baroneta Thomasa Sharpea (Hiddleston). Imamo i njegovu sestru Lucille (Chastain) koja ga požuruje da “završi posao”, savršeno postavljene i koreografirane scene masovnih zabava, ali i duhove koji se s vremena na vreme pojavljuju da nas podsete da Crimson Peak nije samo gothic, nego je i horor.
Priča nas dalje vodi u Englesku, u usamljeni zamak na bregu crvenkaste gline po kojem film i nosi ime. Zamak je posebno izgrađen za potrebe filma, vizuelno je predivno ruiniran, iz njegovih podova i zidova glina teče kao krv, usput je, ah, tako viktorijanski, uklet i u njemu vlada čudna dinamika odnosa između sestre, brata i njegove žene... Horor je, manje ili više znate šta sledi...
Iako tu nema dubine kao u del Torrovom španskom opusu, fantazijskim hororima The Devil's Backbone i Pan's Labyrinth, usuđujem se reći da je Crimson Peak na svoj način možda i najličniji del Torrov film. Jasno, on ovde promišlja žanr i daje posvetu onima koji su uticali na njegovo stvaralaštvo. Tu su, naravno, literarni velikani Poe i Lovecraft, kao i pomenuta Mary Shelley, ali i Hitchcocku, Bavi, Murnau, Cormanu i kultnoj britanskoj produkcijskoj kući Hammer. Iako film funkcioniše kao posveta, bilo bi glupo i površno svesti ga samo na to.
Crimson Peak i pored svoje predvidljivosti (gledaoci sa iskustvom će bez problema znati šta će se sledeće dogoditi) uspeva da nam se uvuče pod kožu svojom atmosferom i da nas provoza u laganom tempu ne samo kroz del Torrov lični muzej filmske, literarne i likovne umetnosti, nego i kroz jednu legitimnu horor priču. A mi možemo sve vreme uživati u snažnim bojama, predivnoj scenografiji, doziranoj napetosti i otkrićima, kao i u majstorskoj glumi troje prvopotpisanih glumaca koji svoje arhetipske likove igraju znalački precizno.
Ima nešto sablasno u Mii Wassikowskoj i to ne samo kad igra uvrnute likove, nego i žrtve u hororima i gothic trilerima. Njeno krhko telo je sablasno, njena nevinost je sablasna. Ovde je to iskorišteno do maksimuma. Isto tako je Tom Hiddleston idealan izbor za likove romantičnih sanjara koji često dolaze u sokob sa realnim svetom oko sebe, pa se za njih u horor okruženju ne može utvrditi jesu li žrtve ili krivci. Jessica Chastain, sa druge strane, nudi svoju sablasno hladnu harizmu i uspeva da napravi jednu od strašnijih uloga u svojoj karijeri.
Guillermo del Torro sve to drži pod kontrolom i uspeva da upakuje u jedan gledljiv i zabavan, makar prilično pravolinijski gothic film. Ko i inače voli takve žanrovske i vizuelne odrednice, znaće ceniti majstorstvo svih na projektu. Istina je da tu nema neke preterane originalnosti, ali ona nije ni neophodna. Sad, može li del Torro bolje? Svakako. Ali od njega smo gledali i pregršt čiste komercijale i konfekcije. Crimson Peak je makar osebujan.